Prije kojih tjedan dana Bliskim istokom se proširila vijest da je u zračnom napadu ubijen vođa ISIL-a, samoprozvani kalif Abu Bakr al-Baghdadi. Vijest o njegovoj smrti nije potvrđena, a sada stiže i demanti u vidu audio poruke od samog Baghdadija.
Ova audio poruka nije zanimljiva samo zbog činjenica da, navodno, potvrđuje kako je Baghdadi živ, već je i sadržaj iste politički pomalo neočekivan. Naime, u poruci vođa ISIL-a najavljuje nove napade, ali ovog puta na Saudijsku Arabiju i vladajući režim.
U poruci je pozvao na "vulkan džihada" te najavio širenje tzv. "kalifata" kojeg je ISIL osnovao na prostoru Sirije i Iraka. Osvrnuo se i na američke zračne napade ističući kako isti ne uspijevaju zaustaviti ISIL. Bez obzira što Baghdadi pričao, činjenica je da saveznički zračni napadi ipak jesu na nekim mjestima, ako ne zaustavili, onda su svakako usporili osvajački nalet ISIL-a, prije svega kada je riječ o njihovoj opsadi kurdskog grada Kobani.
Strani izvori još uvijek nisu potvrdili autentičnost audio snimke, no slažu se kako glas svakako zvuči vrlo slično kao i onaj s video snimke Baghdadija koji se oglasio iz džamije u sjevernom iračkom gradu Mosulu u srpnju ove godine. To je bilo zadnji put kada je govorio u javnosti.
Zašto Baghdadi sada prijeti Saudjskoj Arabiji? Kao prvo, saudijske zračne snage također sudjeluju u napadima na ISIL, ne u tolikoj mjeri koliko američke, ali samim uključivanjem postali su ISIL-ov neprijatelj.
Ovakav razvoj situacije mnoge bi iznenadio, naročito kada se u obzir uzme kako je Saudijska Arabija - što god njeni saveznici tvrdili - već godinama inkubator za brojne terorističke organizacije u regiji. No, koliko god ta činjenica bila točno, saudijski režim nikada nije predstavljao ideal radikalnog Islamizma kakvog zagovaraju ISIL i druge slične ekstremističke frakcije.
Na kraju krajeva samo ime zemlje dolazi od imena kraljevske obitelji Saud, što je prvi pokazatelj da se radi primarno o autoritarnom, a ne toliko o ideološkom režimu. Dakako, striktna interpretacija Islama je na snazi u Saudijskoj Arabiji, ali ista je uvedena primarno kako bi osigurala - idealno vječni - opstanak moćne kraljevske obitelj Saud.
Stoga ne iznenađuje da je sve ideološki eksponiranije tretirano kao prijetnja vladajućem režimu. To nas dovodi do brojnih kontradikcija i kompleksnih odnosa, ali shvaćanje istih je nužnih u razumijevanju aktualne ISIL-ove namjere da svoj ratni pohod u bliskoj budućnosti prošire i na Saudijsku Arabiju.
Gledati režim u Rijadu kao "islamistički" je vrlo nezahvalno, jer ako i jest riječ o Islamizmu, treba ga dodatno definirati. U suštini ipak nije, Rijad nema nikakve veze s "tekovinama" tzv. političkog Islama. Povremeno će se adaptirati na postojeće prilike kako bi zaštitili vlast, no u konačnici Rijad je prijatelj samo Rijada.
Jedna od najboljih kontradikcija je rušenje vlasti u Egiptu prošle godine. S vlasti je srušen islamistički predsjednik Mohamed Morsi te je potpuno uklonjen moćni islamistički pokret Muslimanska Braća. Saudijska Arabija ne samo da nije pružila ruku solidarnosti s egipatskim Islamistima već su otvoreno, čvrsto i financijski obilato podržali one koji su Morsija srušili s vlasti, tj. egipatsku vojsku koja je tradicionalno (kao i na mnogim mjestima diljem Bliskog istoka) bastion sekularizma.
Kako je to moguće? Moguće je, a odgovor leži u dubokim podjelama unutar sunitskog političkog svijeta. Saudijska Arabija se boji pojedinih sunitskih pokreta i znatno više od svog regionalnog rivala, šijitskog Irana. Naime, Muslimanska Braća, koliko god religija zauzimala važno mjesto u njihovom programu, ipak zagovaraju demokratske tranzicije. Koliko je njihov pokret uistinu "demokratski", dalo bi se razgovarati, a neki će se složiti kako svaki pokret čija je osnova religija samim time ne može biti demokratski.
Sve u svemu, Muslimanska Braća imaju za cilj otvoriti vrata nekim novim ustrojima, a u tom procesu su dobili, svojedobno, veliku podršku Zapada. Kroz djelovanje MB-a Zapad se riješio niza starih lidera u arapskom svijetu, a u Rijadu se s pravom pitaju "jesmo li mi idući na meti?".
Ove političke tendencije izazivaju opću paniku u redovima vladajućeg režima u Saudijskoj Arabiji te su stoga spremni reagirati na sve načine kako bi se širenje istog zaustavilo. To objašnjava podršku Rijada za rušenje Morsija u Egiptu. To nisu učinili zbog nikakvih ideoloških uvjerenja, već isključivo u svrhu očuvanja vlastite vlasti.
Priča o regionalnom sunitskom rivalstvu ovdje tek počinje. Dok je Rijad s oduševljenjem pratio pad Morsija u Egiptu, očekujući da će taj potez zaustaviti infilitraciju kod njih samih, jedan drugi regionalni centar pad islamističkog predsjednika u Egiptu doživljava kao svoj veliki geopolitički udarac. Dakako, riječ je o Turskoj koja je postala šampion političkog Islama. Kao takva kroz svaku novu instalaciju MB ili pro-MB vlasti Turska širi svoj utjecaj u regiji, a utjecaj je ovdje još uvijek iznimno važna stvar.
Politički Islam kojeg snažno promovira Turska počeo je gubiti na popularnosti iz čiste pragmatičnosti arapskog svijeta. Mnogi su vidjeli što tzv. "smjene režima" sa sobom donose.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
