Posjet šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić Islamskoj Republici Iran dio je protokolarnih odnosa u kojima se često spominje poznata floskula kako su politički odnosi dobri, ali ih treba pratiti više gospodarskih veza. Ipak, i ovaj posjet mogao bi otvoriti niz mogućnosti s Iranom. Još od predsjednikovanja Mohameda Hatamija, koji je putem programa "Dijaloga među civilizacijama" pokušao približiti dotad izolirani Iran svijetu, bilježe se dobri odnosi Irana i Hrvatske na političkoj i posebice kulturnoj razini. Iran i Hrvatska uspostavili su diplomatske odnose 18.travnja 1992., a Iran je bio sedma država na svijetu koja je priznala neovisnu Hrvatsku. Ujedno, Iran je jedina bliskoistočna država koja je dala financijsku pomoć Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Uz hrvatsku, u Europi nesvakidašnju, sklonost pravima vjerskih manjina, među njima posebice muslimanima, Iran je svakako spreman na proširivanje odnosa prema životnoj bilateralnoj poveznici – međunarodnim gospodarskim odnosima.
Odlazak ministrice Pusić u Iran koincidira s vrlo dinamičnim vremenom obnavljanja boljih sveobuhvatnih odnosa s Islamskom republikom. Razloga za to ima više.
Prije svega, pokazalo se tijekom proteklih dvadeset godina da je Iran najstabilnija država Bliskog istoka. S iskustvom dugogodišnjeg rata s Irakom, koji se duboko usjekao u svakodnevnu političku kulturu Irana, valja primjetiti da Iran nije ratovao niti s jednim svojim susjedom, te da nije doživio napad na vlastito tlo koji bi bio uznemiravajući po opstanak Islamske republike. Geopolitički i geostrateški, Iran je najmoćnija država Bliskog istoka, te samim svojim položajem zastrašuje one kojima se ne sviđa režim u Teheranu. To se ponajviše odnosi na Saudijsku Arabiju i zaljevske kraljevine koji troše dobit od naftnog bogatstva kako bi uravnotežili iransku simboličnu i stvarnu težinu na Bliskom istoku. Zapadni je svijet na sve načine pokušao zaobići Iran. Sankcijama nastoji smanjiti nuklearne kapacitete koje su zapadne demokracije same zasnovale u Iranu. Svoja nadanja i naume pokušali su ostvariti bliskom suradnjom s naftom bogatim zemljama koje su izvezle salafistički militaristički i džihadistički teror po Bliskom istoku, Europi i SAD-u. Podupirali su ustanke u Arapskom proljeću nastojeći izazvati sličan ustanak u Iranu, a zauzvrat su dobili sve otuđeniju Tursku, kolaps Sirije i Iraka i nastanak najozbiljnije i zastrašujuće terorističke formacije na svijetu ISIL-a.
Upravo iz političkih trzavica i nestabilnosti, globalnom kapitalu više nije sigurno ulagati u Egipat, Jordan, pa čak ni u Tursku ili Irak. Samo najhrabriji (a time i najpoduzetniji) koriste nestabilnost kako bi profitirali u budućnosti. Postojanje stabilne države s 80 milijuna stanovnika – to se ukazalo kao nova prilika za mnoge. Iran je najsposobniji zaustaviti salafističko nasilje. Snaga Irana, ali i sklonost pomoći bila je vidljiva u Afganistanu i Iraku, sve do trenutka kada su sve lijepe riječi i dogovori pali u vodu dolaskom Georga W. Busha i Mahmuda Ahmadinežada na vlast. Sada je ponovno dobra prilika da se tradicionalni čimbenik Bliskog istoka shvati kao partner. Financijeri iz Saudijske Arabije i Izraela nastojati će svim silama spriječiti dogovor, koji se čini vrlo blizu.
Vesna Pusić je u Teheranu razgovarala o politici prema okolišu. Nema veće goruće teme u Iranu. Prema nekim procjenama, Teheran je jedan od pet gradova na svijetu s najvećim onečišćenjem okoliša, a posebno zraka. U tome hrvatske tvrtke mogu pronaći priliku. Na krilima dobre diplomacije, moguće je predstaviti tehnološka rješenja koja bi bila zanimljiva iranskim korisnicima. Veličina ovdje nije toliko važna. U današnjem svijetu niti jedna manja ili čak obiteljska tvrtka ne smije naći izlike da ne postane vodeći svjetski igrač. Tvrtke male ili srednje veličine mogu ostvariti iznimni uspjeh u svojim vrlo uskim nišama. Tehnološka suradnja s iranskim institutima može se pokazati značajnim.
Prema statistikama vodećih svjetskih znanstvenih izdavača, poput Thomsona Reutersa i Scopusa, Iran je 2013. stajao na 20. mjestu na svijetu po znanstvenoj produkciji, odnosno prema parametrima koji se određuju po proizvodnji znanstvenih časopisa, kvaliteti i kvantiteti dokumenata, broju patenata, industrijskih planova, partnerstava s inozemnim sveučilištima i upotrebi tehnologije u domaćim organizacijama. Na području medicine, Iran je na 17. mjestu. Od 2009. Iran neprestano raste u proizvodnji znanosti, te je 11 puta brži u tom rastu od svjetskog prosjeka. Država neprestano ulaže u nova znanstvena područja, prije svega u nanotehnologiju, biotehnologiju, biljnu medicinu, zrakoloplovnu i svemirsku tehniku, informacijske znanosti, obnovljivu energiju, te zaštitu vode i utjecaju suše na okoliš.
Što se tiče medicine, tu je Iran najviše napredovao. Prema statistikama Iran je proizveo više od 39 tisuća članaka 2009., te je time postao ujedno i zemlja s najviše medicinskih članaka na području Bliskog istoka, zasjenjujući Tursku. Iranski institut Pasteur u tome je najviše pripomogao zbog otvaranja niza projekata u medicinskim istraživanjima i medicinskoj tehnologiji. Unatoč međunarodnih sankcija i nepovoljne globalne financijske situacije, država je odlučila pokrenuti 50 novih istraživačkih centara kako bi pospješila medicinsku uslugu građanima. Prema razmišljanjima iranskih državnih službenika, u vremenima krize najbolje je ulagati u znanost i obrazovanje. Pošto je 2000. Iran bio tek na 53. mjestu na svijetu po broju citiranih znanstvenih članaka u medicini, 2011. je dosegao 23. mjesto, a neviđeni rast je prošle godine završio pozicioniranjem na spomenutom 17. mjestu na svijetu. Prema iranskim statistikama, od 1999. do 2008. u Iranu je izdano 60.979 znanstvenih članaka, brojka kojoj mogu zaviditi puno razvijenije zemlje u Europi i Sjevernoj Americi. I dok čitamo te statistike, one su već zastarjele. Zajednički radovi Iranaca i Amerikanaca od 388 (1996.) povećali su se na 1831 (2008). Iranski parlament je već objavio da će prihvatiti četiri razvojna plana pod nazivom Dvadesetogodišnji outlook plan koji bi do 2018. trebao stvoriti od Irana četvrtu svjetsku znanstvenu silu. Ispred će redom biti samo Kina, SAD i Velika Britanija.
Nije sve blistavo. Iranskoj znanosti tek predstoji povezivanje s industrijom i pronalaženje širih beneficija znanstvenih otkrića za društvo. To je velik izazov za Iran i trebati će neko kratkoročno razdoblje da se te poveznice ostvare. Brzina interneta u Iranu je još uvijek slaba, te se povezivanje sa znanstvenim zajednicama u svijetu ostvaruje više osobnim iskustvima i kontaktima, a ne institucionalno. Zbog sankcija mnoge komponente visoke tehnologije se ne mogu kupiti, pa Iranci sami proizvode mikroskope i slične tehničke instrumente. Paradoksalno, upravo su sankcije bile poticaj za veću znanstvenu aktivnost, a strane tvrtke bi mogle upravo ovdje pronaći svoje područje.
Ekonomski gledano, Iran je odlično mjesto za ulaganja i sklapanje poslova. Velika zemlja s još uvijek pozitivnom demografijom te vrlo niskim dugovima ima sve mogućnosti rasta, i ogromne količine nafte. San za ulagače ima samo jedan nepremostiv problem: radi se o Iranu, zemlji koju svi zaobilaze, a gdje ljudi vape za poslovnom suradnjom.
Iran nije blokiran sa svih strana – Kina ulaže iz godine u godinu sve više u Iran. Ove godine Kina će udvostručiti ulaganja u iranske infrastrukturne projekte te se očekuje da se radi o iznosu od 52 milijarde dolara. Najveći dio tog golemog novca ići će za projekte povezane s vodoopsrkbom, električnom energijom, naftom i prirodnim plinom. Osim Kine, u Iran najviše ulažu Rusi i Turci, dok stroge sankcije sprječavaju američke i europske ulagače da mirno rade s Iranom. Međutim, Kina ulaže preko svojih državnih tvrtki koje ostvaruju spori rast, pa Iranci nastoje ostvariti dobre odnose sa svijetom kako bi se potakla bolja ekonomska osnovica za razvoj zemlje.
U govoru povodom obljetnice smrti osnivača Islamske republike ajatolaha Ruholaha Homeinija, iranski predsjednik Hasan Rohani napomenuo je kako je Homeini znao kada se treba odlučiti za mir. Radi se o uobičajenom izvlačenju izjava iz govora ajatolaha Homeinija od strane raznih političkih skupina u Iranu. Općenito, iranski reformisti nastoje svoju politiku postaviti na temelje miroljubljivih i integrativnih politika vođe Islamske revolucije, dok iranski konzervativci, a posebice radikali, nastoje pokazati ajatolaha kao snažnu ličnost koja se oduprla Zapadu. Rohani stoji negdje na sredini, te do sada ima veliku podršku Vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija. Postizanje dogovora sa starim neprijateljima nije samo mogućnost skidanja sankcija koje guše svakodnevni život, već i otvaranje stranim ulaganjima.
Teheranska burza, druga najveća na Bliskom istoku, je već postala jedna od najbolje rastućih burzi dionicama na svijetu, iako se radi o vrlo malim iznosima. Indeks se podigao za 130 posto u 2013., i iako je 2014. pao, dao je iskaz nade burzi s kapitalizacijom od 150 milijardi dolara. Trenutačno tek 0,5 posto svih iranskih dionica drže stranci, pa ima puno mjesta za rast. Osam milijuna Iranaca posjeduje dionice, a pola milijuna aktivno trguje, pa se i tu vidi mogućnost golemog poboljšanja. Da bi se to ostvarilo potrebne su ekonomske reforme, koje je Rohani pokrenuo. One su nastupile umjesto katastrofalnih ekonomskih odluka predsjednika Ahmadinežada. Rohani je otvorio luke za međunarodni promet, pokrenuo posjete stranih gospodarstvenika, otvorio znanstvenu suradnju.
Reforme još nisu posve provedene, sankcije još nisu skinute, pregovori još nisu gotovi, ali mnoge financijske oči okrenute su Iranu. Promatraju, procjenjuju i analiziraju zadnje zatvoreno veliko tržište na svijetu. Spremne su na djelovanje. Većina vidi Iran slično kao Tursku, koja je veličinom stanovnika približno na istom mjestu – između 75 i 80 milijuna najbolje obrazovanih ljudi na Bliskom istoku. Ali, Iran ima dvije velike prednosti – posjeduje devet posto dokazanih svjetskih naftnih rezervi kao i druge najveće rezerve plina, te ima već izgrađenu gospodarsku osnovicu, s bruto domaćim proizvodom od 437 milijardi dolara, što smješta Iran na 27. mjesto najvećih ekonomija svijeta, otprilike kao Argentina i Tajvan, te više od Austrije i Tajlanda. Iskustvo Turske, međutim, pokazuje da bi Iran mogao u relativno kratko vrijeme udvostručiti svoje potencijale. Među njima je i odlično geostrateško pozicioniranje između Turske (i Europe), Rusije i Indije, s tržištima zemalja Perzijskog zaljeva na dohvat ruke.
Pitanje naftnoga bogatstva bila je vječita tema rasprave među iranskim ekonomistima. Većina se sada slaže da se zemlja ne smije osloniti na naftne rezerve jer ima previše stanovništva da bi postao petrodržava kao što je Saudijska Arabija. Uz to, Iran je snažno socijalna država, s golemim sustavom subvencija, pa je dio nuklearne energije bio zamišljen kao potpora socijalnom populizmu.
Ulaganja se očekuju u svakom sektoru gospodarstva, ali ponajviše u proizvodnji. Iranska motorna industrija tvori deset posto BDP-a, te je do prije par godina (prije nego što su uvedene dodatne drakonske sankcije) zapošljavala milijun ljudi. Velik dio kupovne moći odlazi u preprodaju. Teheran je uspio svojim stanovnicima ponuditi gotovo sve svjetske marke. Zemlja ima razgranato unutarnje bankarstvo, ali je u velikoj potrebi stranih stručnjaka i kapitala. Osim nafte i plina, Iran posjeduje devete najveće svjetske rezerve bakra i jedanaeste najveće svjetske rezerve željezne rudače. Većina ovog sektora je već privatizirano. Osim nafte, koja očito mnogima postaje sve više zanimljiva uslijed trzavica na svjetskom naftnom tržištu, Iran polaže veliku nadu u plin. Rezerve plina gotovo su izjednačene s onima u Rusiji, ali Iran drži tek jedan posto svjetskog tržišta plina. Imati Iran kao dobavljača i partnera može se odraziti kao pametna strateška odluka mnogim europskim državama).
Kao i mnoge druge zemlje Bliskog istoka, Iran uvozi velike količine hrane – do 60 posto. Zbog pustinjske klime i sve gorih suša koje pogađaju veći dio Irana (izuzetak su plodne kaspijske obale na sjeveru), Iran će morati uvoziti sve više hrane. Trenutačno veliki trend sredozemne i zdrave hrane postaje sve veći hit, a u Teheranu i Esfahanu sve je više talijanskih restorana. Veća kupovna moć nadilazi jeftine turske, brazilske i indijske proizvode, te se sve više traži kvalitetnija roba.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
