Hrvatska valuta, kuna, koristi se od 1994. Prvo je kao glavnu vrijednosnu referencu uzimala njemačku marku, a zatim valutu euro. No, kada je Hrvatska postala članicom Europske unije 1. srpnja 2013. također se obvezala prijeći na zajedničku valutu, euro.
Tadašnji i aktualni guverner HNB-a (Hrvatska narodna banka), Boris Vujčić, rekao je neposredno pred ulazak Hrvatske u EU kako želi ulazak u eurozonu, odnosno uvođenje valute euro, što je prije moguće. Od ulaska u EU prošlo je više od četiri godine i čini se kako se period kune bliži kraju jer upravo ovih dana dužnosnici poručuju kako je sada "idealan trenutak" za prelazak na euro.
Što bi to značilo za hrvatsku ekonomiju i za život stanovnika u Hrvatskoj? Prelazak na euro ima svojih dobrih i svojih loših strana, a o tome što će po Vas biti dobro ili loše ovisi o tome tko ste Vi zapravo. Ako ste kojim slučajem izvoznik onda ćete biti poprilično sretni s vjerojatno skorašnjim prelaskom Hrvatske na euro. No, ako ste "obična" osoba koji živi i radi, odnosno ako pripadate velikoj većini, prelazak na euro mogao bi predstavljati poprilično loše vijesti po Vas.
Razlog je krajnje jednostavan - poskupljenje. Nekim stvarima već i trgujemo neformalno u eurima - automobilima, nekretninama, strojevima itd. Te stvari ostat će više-manje na sličnim cijenama kao što su i danas, ono što će nedvojbeno poskupjeti bit će ono što danas kupujemo u kunama, dakle svakodnevne životne namirnice. Ovo zapravo nije više ni pitanje prognoze već gotovo sigurna posljedica prelaska na euro jer su istu situaciju prošle i druge europske države koje su ušle u eurozonu.
Imajući to u vidu očekivalo bi se kako će otpor uvođenju eura biti iznimno velik u Hrvatskoj gdje je ekonomska situacija po velik broj ljudi daleko od idealne. No, to nije slučaj - zadnje ankete govore kako je hrvatska javnost zapravo podijeljena po pitanju uvođenja eura: 47% ih je "za", 47% "protiv". I to su brojke od prošle godine dok je 2014. čak njih 55% bilo "za" ulazak Hrvatske u eurozonu (42% "protiv"). Dakle, ipak se osjeti jačanje otpora prema euru, mada ne velikom brzinom.
Zašto onda Hrvatska nije ušla u eurozonu još 2014. kada je potpora bila poprilično iznad 50%? To bi politički bio očekivani potez, jer hrvatska politička elita jednoglasno podupire ulazak u eurozonu, no, Hrvatska nije mogla ući tada jer još nije ispunila određene uvjete za ulazak.
Postoji nekoliko uvjeta - jedan od uvjeta je da država bude najmanje dvije godine članica ERM II sustava (Europski mehanizam valutnog tečaja). Hrvatska će tek 18. svibnja 2018. odraditi svoje dvije godine.
Nadalje, jedan od uvjeta koji Hrvatska još uvijek nije ispunila je pitanje njene stope BDP-a u odnosu prema javnom dugu. Naime, EU zahtjeva da zemlja koja ulazi u eurozoni nema tu stopu iznad 60%, a u Hrvatskoj ona trenutačno iznosi 86.7%, što nije dobro. No, činjenica je kako je Hrvatska počela intenzivno raditi na tome pa se tako stopa BDP-a u odnosu na dug počela prošle godine smanjivati po prvi put u zadnjih deset godina, kako se može i vidjeti na ovoj tablici: Hrvatska stopa BDP-a u odnosu na javni dug
Izgleda li ovo kao da će Hrvatska zaista stopu BDP-a prema dugu do proljeća iduće godine svesti na manje od 60%? Teško, ali možda niti neće morati. Naime, ako je Europskoj uniji u interesu da Hrvatska postane što prije članica Eurozone, a u interesu im je, za očekivati je da će Hrvatskoj malo "progledati kroz prste" te će zaključiti kako se Hrvatska približava stopi od 60% "zadovoljavajućim tempom". Da, to će biti sasvim dovoljno.
Zašto je EU u interesu da Hrvatska uđu u eurozonu što prije? Zato što je eurozona u problemima, u lošem stanju, opstanak joj ovisi, i ako u takvom trenutku jedna nova zemlja želi i postaje članica, šalje se jedna jasna poruka o navodnoj stabilnosti. Dakako, ta zemlja možda radi kontra svojih interesa, ali o tome se neće voditi rasprava.
Drugi razlog je onaj širi koji se tiče i cijele euroatlantske integracije. Kako ističe i poznati ekonomist Richard D. Wolff, zemlje istočne Europe nakon raspada socijalističkog bloka naivno su mislile da će nakon bolnog procesa privatizacije i kapitalističkih reformi postati "nova Njemačka i nova Francuska". Dogodilo se ono što se moglo i očekivati, ne samo da zemlje istočne Europe, siromašni dio Europe, nisu postale bogate već su svojom naivnošću omogućile bogatim europskim zemljama da i ostanu bogate jer te iste bogate pretvorile su njih u svoje ekonomske kolonije.
Bogate članice EU-a osmislile su cijeli sistem ove moderne ekonomske kolonizacije, a proces je takav da će običnim ljudima trebati još podosta vremena da shvate o čemu se radi, mada je priča poprilično jednostavna. Bitno je tko proizvodi i tko prodaje - zemlje istočne Europe otvorile su svoja vrata stranim korporacijama da preuzmu njihove ljudske i prirodne resurse. I kao nekoć "klasične" ekonomije, bogate se na njima dok u isto vrijeme omogućavaju nastanak i opstanak manjih elita koje imao zaduženje držati kontrolu u njihovim ekonomskim kolonijama.
Zato i imamo situaciju, kao i u Hrvatskoj, gdje političke i ekonomske elite (najviše izvoznici), snažno podupiru euro i ulazak u eurozonu, a "narod" kao narod, čita što mu se servira i dalje mašta o tome kako će jednog dana živjeti kao zapadna Europa. Problem u Hrvatskoj je još i veći zbog činjenice da Hrvatska nije u stanju odrediti svoju pripadnost - iluzije da pripada ekonomskom Zapadu, redovima ekonomskih kolonijalista, samo su pusti snovi. Ipak, taj otpor prema suočavanju sa stvarnošću može dovesti do brojnih budućih problema.
U veljači ove godine guverner HNB-a Boris Vujčić dao je intervju za emisiju "Nedjeljom u dva" te je pritom istaknuo: "Ekonomski interesi Hrvatske i ljudi koji žive u Hrvatskoj su vrlo jasni - uvesti euro što je prije moguće. Zašto? Zato jer pozitivne strane su brojnije od negativnih, a mi nemamo mnogo za izgubiti".
Upravo suprotno, mnogi ljudi u Hrvatskoj imaju mnogo za izgubiti jer za one koji jedva sklapaju kraj s krajem čak i manje poskupljenje osnovnih životnih namirnica izgledat će kao veliki gubitak. Što će se dogoditi s tim ljudima? Ne mogu svi emigrirati (naročito ne oni bez potrebnih i traženih kvalifikacija). Dogodit će se to da će ti ljudi postati mobilizacijska masa desničarskim snagama koje u Hrvatskoj, ako je suditi prema medijskoj prisutnosti, "niču kao gljive poslije kiše".
U isto vrijeme vladajuće ekonomsko liberalne elite, bilo lijevog ili desnog centra, fokusirane su na daljnje korake glede integracije. Premijer Andrej Plenković (HDZ) i guverner HNB-a Boris Vujčić dogovorili su kako će koordinirati politiku po pitanju ulaska u Eurozonu jer je to "najsigurnija opcija za dugoročnu stabilnost Hrvatske".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.