Početkom ove godine Kazahstan je započeo novu kampanju za privlačenje ulagača pod nazivom "Ulagajte u Kazahstan". Internetska stranica ove inicijative vrvi podacima o olakšicama za strane ulagače: od izuzimanja od poreza na dobit tvrtki, do olakšica u zemljišnom porezu, porezu na nekretnine i carinske pristojbe u idućih deset godina. Država će davati poticaje, pružiti stabilnost u ulagačkom zakonodavstvu, zaštititi prava ulagača, neće tražiti radnu dozvolu za strane radnike, te će ukinuti vize za mnoge zemlje. Čini se da je Kazahstan doista odlučio ponuditi mnogo stranim ulagačima, ali je pitanje zašto to radi, te kako je stabilna ulagačka klima u toj zemlji. Razlog za to je makroekonomska stabilnost, politička i društvena stabilnost te niski porezi. Ipak, transport i logistika pate zbog loše infrastrukture, država nije otvorena svim oblicima trgovačke politike, raširena je korupcija, te postoje birokratizirani i nefleksibilni zakoni o radu.
Kazahstan se samoprozvao "euroazijskim mostom", te je nakon 2000.-ih imao veliki rast BDP-a. Između 2006. i 2009. BDP je strahovito pao, ali se opet popeo za šest posto prije dvije godine. Prema dostupnim podacima, izravna strana ulaganja iznose 14 milijardi dolara, a zemlja ima 5,4 posto nezaposlenih. Zanimljivo je uvidjeti da je Kazahstan među zemljama koje su iskusile gorčinu učinka globalne gospodarske krize, ali je primjenom posebnih politika spriječila gospodarski raspad. Ta politika se zove Nurli Žol i stvorena je da zaštiti zemlju i narod od ekonomske krize. Dugogodišnji kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbajev (vlada već 25 godina) obratio se javnosti u studenom 2014., te najavio program koji će održati zemlju stabilnom u vrijeme velikih gospodarskih i geopolitičkih promjena. Vlast je u mogućnosti koristiti novac iz Nacionalnog naftnog fonda, koji je nastao 2001. kako bi se spasila dobit od nafte za buduće generacije. Fond je korišten za šokove proračuna, te je pomoću njega stabilizirano financijsko tržište. Tri milijarde dolara alocirati će se godišnje za prioritetne projekte, posebice u infrastrukturi poput izgradnje autoputeva, zrakoplovnih luka, morskih luka, stanogradnje i javnih dobara. Azijske i europske banke pomoći će s 25 milijardi dolara u izgradnji cesta u idućih tri godine. Time Kazahstan pronalazi infrastrukturni način ključnog tranzitnog središta u Euroaziji.
Kazahstanu je na ruku išla i činjenica da ima mali javni dug, manji od 20 posto, što je značajno pomoglo u sprječavanju većih ekonomskih šokova. Nazarbajev je najavio putem Nurli Žol kao potpuno novu ekonomsku politiku Kazahstana, u kojoj će se gospodarstvo temeljiti na infrastrukturnim ulaganjima i strateškom razvojnom planu Kazahstan 2050. Ovaj plan je Nazarbajev obznanio javnosti na početku 2014. Glavni je cilj da Kazahstan uđe među 30 najrazvijenijih zemalja svijeta. Idućih 15 do 17 godina strategija doživaljava kao "prozor mogućnosti" za ubrzani razvoj zemlje, u kojem će doći do pogodnog vanjskopolitičkog okruženja, povećane potražnje za resursima, energijom i hranom, te rastom Treće industrijske revolucije. Strategija će također usvojiti i implementirati brojna načela i standarde OECD zemalja, zajedno s povećanjem BDP-a.
Spoznajući nedostatak ljudskog kapitala i profesionalne stručnosti, alocirati će se dodatna sredstva u izgradnu novih škola i vrtića, te za razvoj deset ključnih sveučilišta. Ujedno je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja nije novac usmjerila prema vojsci i policiji, nego na ekonomski i društveni razvoj. Tek 1,2 posto BDP-a odlazi na obranu. Primjerice, Kazahstan je svoju mornaricu osnovao tek 2001., i to kada su se odnosi na kaspijskom prostoru približili pogoršanju.
Kazahstanci planiraju ograničiti prioritete za industrijalizaciju. Tradicionalno rudarstvo ostati će pri vrhu prioriteta, jer se radi o komparativnoj prirodnoj prednosti, ali će se unijeti novi pristupi upravljanju, proizvodnji i procesiranju hidrokarbona kako bi se maksimalizirao izvozni potencijal energetskog sektora. Osim toga, Kazahstan će ulagati u elektroniku, lasersku tehnologiju, telekomunikacije i medicinsku opremu, kao i u proizvodnju prijevoznih sredstava, multimediju, nanotehnologiju i svemirsku tehnologiju, robotiku, genetski inženjering i buduća energetska istraživanja. Krajnji cilj treba se dosegnuti u sedam petogodišnjih razdoblja. Među prvim zemljama koje su se zainteresirale za ovaj program je Kina, s kojom Kazahstan već ima nekoliko partnerskih ugovora, napose u području nafte, plina i infrastrukture. Na granici s Kinom Kazahstan će graditi veliko transportno središte.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
