Početkom ove godine Kazahstan je započeo novu kampanju za privlačenje ulagača pod nazivom "Ulagajte u Kazahstan". Internetska stranica ove inicijative vrvi podacima o olakšicama za strane ulagače: od izuzimanja od poreza na dobit tvrtki, do olakšica u zemljišnom porezu, porezu na nekretnine i carinske pristojbe u idućih deset godina. Država će davati poticaje, pružiti stabilnost u ulagačkom zakonodavstvu, zaštititi prava ulagača, neće tražiti radnu dozvolu za strane radnike, te će ukinuti vize za mnoge zemlje. Čini se da je Kazahstan doista odlučio ponuditi mnogo stranim ulagačima, ali je pitanje zašto to radi, te kako je stabilna ulagačka klima u toj zemlji. Razlog za to je makroekonomska stabilnost, politička i društvena stabilnost te niski porezi. Ipak, transport i logistika pate zbog loše infrastrukture, država nije otvorena svim oblicima trgovačke politike, raširena je korupcija, te postoje birokratizirani i nefleksibilni zakoni o radu.
Kazahstan se samoprozvao "euroazijskim mostom", te je nakon 2000.-ih imao veliki rast BDP-a. Između 2006. i 2009. BDP je strahovito pao, ali se opet popeo za šest posto prije dvije godine. Prema dostupnim podacima, izravna strana ulaganja iznose 14 milijardi dolara, a zemlja ima 5,4 posto nezaposlenih. Zanimljivo je uvidjeti da je Kazahstan među zemljama koje su iskusile gorčinu učinka globalne gospodarske krize, ali je primjenom posebnih politika spriječila gospodarski raspad. Ta politika se zove Nurli Žol i stvorena je da zaštiti zemlju i narod od ekonomske krize. Dugogodišnji kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbajev (vlada već 25 godina) obratio se javnosti u studenom 2014., te najavio program koji će održati zemlju stabilnom u vrijeme velikih gospodarskih i geopolitičkih promjena. Vlast je u mogućnosti koristiti novac iz Nacionalnog naftnog fonda, koji je nastao 2001. kako bi se spasila dobit od nafte za buduće generacije. Fond je korišten za šokove proračuna, te je pomoću njega stabilizirano financijsko tržište. Tri milijarde dolara alocirati će se godišnje za prioritetne projekte, posebice u infrastrukturi poput izgradnje autoputeva, zrakoplovnih luka, morskih luka, stanogradnje i javnih dobara. Azijske i europske banke pomoći će s 25 milijardi dolara u izgradnji cesta u idućih tri godine. Time Kazahstan pronalazi infrastrukturni način ključnog tranzitnog središta u Euroaziji.
Kazahstanu je na ruku išla i činjenica da ima mali javni dug, manji od 20 posto, što je značajno pomoglo u sprječavanju većih ekonomskih šokova. Nazarbajev je najavio putem Nurli Žol kao potpuno novu ekonomsku politiku Kazahstana, u kojoj će se gospodarstvo temeljiti na infrastrukturnim ulaganjima i strateškom razvojnom planu Kazahstan 2050. Ovaj plan je Nazarbajev obznanio javnosti na početku 2014. Glavni je cilj da Kazahstan uđe među 30 najrazvijenijih zemalja svijeta. Idućih 15 do 17 godina strategija doživaljava kao "prozor mogućnosti" za ubrzani razvoj zemlje, u kojem će doći do pogodnog vanjskopolitičkog okruženja, povećane potražnje za resursima, energijom i hranom, te rastom Treće industrijske revolucije. Strategija će također usvojiti i implementirati brojna načela i standarde OECD zemalja, zajedno s povećanjem BDP-a.
Spoznajući nedostatak ljudskog kapitala i profesionalne stručnosti, alocirati će se dodatna sredstva u izgradnu novih škola i vrtića, te za razvoj deset ključnih sveučilišta. Ujedno je jedna od rijetkih zemalja u regiji koja nije novac usmjerila prema vojsci i policiji, nego na ekonomski i društveni razvoj. Tek 1,2 posto BDP-a odlazi na obranu. Primjerice, Kazahstan je svoju mornaricu osnovao tek 2001., i to kada su se odnosi na kaspijskom prostoru približili pogoršanju.
Kazahstanci planiraju ograničiti prioritete za industrijalizaciju. Tradicionalno rudarstvo ostati će pri vrhu prioriteta, jer se radi o komparativnoj prirodnoj prednosti, ali će se unijeti novi pristupi upravljanju, proizvodnji i procesiranju hidrokarbona kako bi se maksimalizirao izvozni potencijal energetskog sektora. Osim toga, Kazahstan će ulagati u elektroniku, lasersku tehnologiju, telekomunikacije i medicinsku opremu, kao i u proizvodnju prijevoznih sredstava, multimediju, nanotehnologiju i svemirsku tehnologiju, robotiku, genetski inženjering i buduća energetska istraživanja. Krajnji cilj treba se dosegnuti u sedam petogodišnjih razdoblja. Među prvim zemljama koje su se zainteresirale za ovaj program je Kina, s kojom Kazahstan već ima nekoliko partnerskih ugovora, napose u području nafte, plina i infrastrukture. Na granici s Kinom Kazahstan će graditi veliko transportno središte.
I doista se kazahstansko poslovno okruženje popravilo. Postao je jednom od najzanimljivijih zemalja unutar Euroazijske ekonomske zajednice i priprema se postati članicom Svjetske trgovačke organizacije. Iako je plan bio da se zemlja pridruži toj organizaciji 2013., sporost pregovora prebacila je to na 2014., pa na 2015. Sada, kada je Kazahstan dio Euroazijske ekonomske unije, Astana je povećala carinske tarife, što ju sprječava da postane dio Svjetske trgovačke organizacije. Privukao je više ulaganja po glavi stanovnika nego ijedna druga zemlja Zajednice nezavisnih država (ZND), dvaput više od Rusije i četiri puta više od Ukrajine. U izvješću "Doing Business", koji svake godine objavljuje Svjetska banka, Kazahstan je došao na 50.mjesto po odličnosti uvjeta poslovanja, dok je Bjelorusija na 63.mjestu, a Rusija tek na 92. Prema izvještaju, Kazahstan je napravio velike pomake u pitanjima dozvola za izgradnju, registriranje nekretnina i rješavanja pokazatelja nesolventnosti. Kreditni rejting je na 58. mjestu, a na Indeksu gospodarske slobode je 68. od ukupno 177 zemalja.
Kazahstan je odustao od traženja viza za mnoge poželjne partnere, kao što su SAD, Njemačka, Italija i Francuska. Kako je Indeks gospodarske slobode narastao, tako se sve više otvaraju uredi velikih svjetskih tvrtki u Astani. Geografski blizak trima od BRICS zemalja, Kazahstan je ujedno otvorio brojne specijalizirane gospodarske zone, posebice u polju turizma, kemijske i naftne industrije. Mnoge zapadne naftne kompanije sada su aktivne u Kazahstanu, među njima Chevron koji je u toj zemlji već 20 godina i crpi naftu u poljima Tengiz i Karačaganak.
Ipak, neki zapadni ulagači (posebice oni koji su konkuretno slabiji na tržištu) ističu zabrinutost zbog nedostatka prilaza otvorenom moru, manjka iskustva i financijskih sposobnosti, nedemokratske vlasti, korupcije, manjka transparentnosti, manjka građanskih prava i sloboda, i snažnom državnom utjecaju u gospodarstvu. Ovakva "zabrinutost" je lažno predstavljanje brige za ljudska prava, a više taktičko preispitivanje odluka konkurentnih kompanija pred domaćom javnosti u zapadnim društvima, koje su posebice osjetljivi na stanje ljudskih prava i demokratizacije društva. To potraživanje umjetne političke korektnosti temelji se na lošim pokazateljima kazahstanskih ljudskih prava i manjka slobode oporbenih medija, ali sigurno to neće utjecati na velike multinacionalne naftne kompanije da uđu na kazahstansko tržište.
Geopolitički gledano, Kazahstan bi mogao imati neke poteškoće u privlačenju tvrtki koje su uže povezane s političkim elitama u zapadnim zemljama, zbog kazahstanske bliskosti s Rusijom. Naime, od prvoga siječnja, Kazahstan, Bjelorusija i Rusija (a od svibnja i Armenija i Kirgistan) tvore Euroazijsku ekonomsku uniju, kao jedinstvenu ekonomsku organizaciju. Kazahstansko je gospodarstvo tako vezano uz Rusiju, a sankcije koje su postavljene Rusiji mogu tako naštetiti i kazahstanskom gospodarstvu. Padajuća vrijednost ruske rublje prijeti Kazahstanu, ali isto tako i ruske protusankcije štete Astani. Stoga je Kazahstan jedan od najglasnijih zemalja u pozivu prekida svih sankcija uvedenih nakon krimskog referenduma.
Iako su tri zemlje (Rusija, Bjelorusija i Kazahstan) slični po uvođenju autoritarne vlasti, ipak su krenule drugačijim gospodarskim modelom. Po atraktivnosti ulaganja među ZND zemljama, Rusija je prva, a Kazahstan drugi na listi. No, to je bilo prije sankcija i sada se mjesta zamjenjuju. Rusija je klasična zemlja državnog kapitalizma, s ogromnim monopolima koji se bogate na izvozu sirovog materijala i profitima na temelju industrijskih proizvoda poput metala i kemikalija. Bjelorusija počiva na gospodarstvu koje preživaljava prodajom poludovršenih inženjerskih proizvoda na ruskom tržištu, kao i na ruskim kreditima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
