Prije godinu dana desio se oružani državni udar u Kijevu u kojem je s vlasti srušen demokratski izabran predsjednik Viktor Janukovič. Kontrolu nad zemljom preuzela je pučistička Vlada na čelu s premijerom Arsenijem Jatsenjukom i privremenim predsjednikom Aleksandrom Turčinovom.
Tjedni koji su prethodili puču u Kijevu sugerirali su kako će vlast gotovo sigurno preuzeti lider oporbene stranke "Udar", Vitalij Kličko, svima dobro poznat kao boksačka zvijezda. Reflektori pozornice bili su uprti u njega, a njegova retorika bila je vrlo u liniji s onom europskom. Čak je i otvoreno stao protiv radikalnih frakcija, zbog čega je bio i fizički napadnut.
Ukratko, nakon puča Kličko je trebao postati ukrajinski lider. Sada možemo naširoko spekulirati o tome što bi bilo kad bi bilo, no možda do eskalacije sukoba ne bi ni došlo. Kličko je svoju retoriku fokusirao oko borbe protiv oligarhije, a ne na nacionalnoj i etničkoj netrpeljivosti.
Ukrajina pod Kličkom bi bez sumnje skliznula iz zagrljaja Rusije u zagrljaj Europe, prije svega Njemačke. Gledajući unatrag, to bi vjerojatno bio daleko bolji scenarij od onog koji se desio. Dakle, zašto se nije desio? Pa dok je trajao Maidan mnogi su izvan Ukrajine, doživljavajući Maidan primarno kao pobunu protiv loše vlasti, usputno spominjali: "Eh, trebao bi i nama jedan Kličko!" - nitko nije spominjao "Trebao bi nam Jatsenjuk" ili "Trebao bi nam Tahnjibok".
Ipak, kada se desio puč u Kijevu, Kličko je jednostavno nestao sa scene, a u prvi plan se katapultirao Arsenij Jatsenjuk, čovjek čija je retorika daleko agresivnija, a možemo slobodno reći i daleko više "pro-američka", naspram "pro-europske" koju je predstavljao Kličko. Jatsenjuk je postao premijer pučističke Vlade te kasnije svoju poziciju potvrdio i na izborima. Što se desilo s Kličkom? Njemu je dodijeljena funkcija gradonačelnika Kijeva i od onda gotovo da ga ni ne vidimo ni ne čujemo u medijima. Drugim riječima, Kličko je adekvatno ušutkan i politički zbrinut.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
