Egipat je najmnogoljudnija sjevernoafrička zemlja, iako se često spominje njegova bliskoistočna orijentiranost. Zemlja na rijeci Nil ipak je čvrsto vezana uz afrički kontinent, te ima priliku utjecati na političke i gospodarske tijekove barem saharskih zemalja. Početkom srpnja 2013. Egipat je odlučio zamrznuti svoje članstvo u Organizaciji Afričke unije, uslijed nestabilnosti u državi. Novi predsjednik Abdel Fatah al-Sisi ponovno je aktivirao to članstvo i naglašeno iskazao interes većeg prisustva Egipta u afričkim pitanjima.
Afrička unija – nova egipatska fronta
Egipat je ponovno aktivirao članstvo 17. lipnja 2014., kad je al-Sisi otputovao na 23. Redovnu sjednicu Afričke unije u Ekvatorijalnog Gvineji, koja se održavala pod tematskim naslovom "Poljoprivreda i sigurnost hrane na afričkom kontinentu". Dolazak samog predsjednika ima simboličku važnost kojom se htjelo ukazati da je Egipat vrlo sklon suradnji s afričkim zemljama. Al-Sisi je u Ekvatorijalnoj Gvineji najavio da će Egipat osnovati Agenciju suradnje za afrički razvoj, čiji će cilj biti priprema i obnova afričkih kadrova i nove inicijative za implementaciju pilot razvojnih projekata po cijelom kontinentu.
Ne treba smetnuti s uma da je upravo Egipat u svibnju 1963. osnovao Organizaciju Afričkog jedinstva, sada prozvanu Afričku uniju, kada je u etiopskom glavnom gradu Addis Ababi potpisan osnivački akt od strane 31 nezavisne afričke države. Addis Ababa je tom prilikom proglašena sjedištem organizacije, što je i danas. Organizacija je zamišljena već 1958., kad su se u Accri susreli čelnici Južnoafričke republike, Alžira, Libije, Nigerije i Egipta kako bi razgovarali o regionalnoj organizaciji. Ove zemlje tvore glavninu proračuna Afričke unije, otprilike 15 posto.
Egipat je bio ključan u mnogim odrednicama rada Afričke unije. Kairo je tako stvorio strukturu Afričke unije 2000., na sastanku Unije u Lomeu, a kasnije je i predložio izmjene glede prava intervencije Afričke unije u unutarnje poslove drugih zemalja. Ove intervencije služe u slučajevima zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, i ratnih zločina. Također, Egipat je uveo arapski jezik među službene jezike Afričke unije. U Egiptu su se održali i mnogi sastanci Afričke unije, među kojima je najvažniji održan u ljeto 2008., u egipatskom ljetovalištu Šarm El Šejh, gdje je osnovan Ekonomski odbor Unije, te se ujedno značajno povećala uloga ministara financija država članica.
Jasno je vidljivo da je desetljećima egipatska vanjska politika uspjevala osigurati važan status egipatskoj državi među zemljama Trećeg svijeta. Povezanosti s raznim arapskim, afričkim i islamskim inicijativama omogućilo je Kairu da egipatske i arapske interese progura kroz Pokret nesvrstanih, kroz Organizaciju Islamske konferencije, te kroz Afričku uniju. No, ustanak 2011., i dolazak Muslimanskog bratstva na vlast, na kratko su izbacili Egipat s tog mjesta važnosti. Egipatska nacionalistička, građanska i umjerena država postala je nestabilnom i vjeri okrenutoj zemlja, te se Egipat počelo percipirati kao sigurna luka za radikale – iako je to samo predrasuda Muslimanskog bratstva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
