Analiza - dvostruka izraelsko-američka vojna agresija na Iran: Ekstremni fundamentalisti već imaju najopasnije oružje, ali nisu u Iranu
Iran je napadnut i to od strane dvije nuklearne sile. Iran nije napao Ameriku, ali je Amerika rano jutros napala Iran, tjedan dana nakon što je napala Iran koristeći se Izraelom - ili se od to jutro Izrael koristi Amerikom, to je sad slobodno za interpretaciju, ali agresija nije. U isto vrijeme Iran se osim u vojnom smislu nalazi i na meti agresije dvostrukih mjerila. Imamo britanskog premijera Starmera koji hvali američke udare na iranska nuklearna postrojenja ističući kako to "ublažava prijetnju" koju Iran navodno predstavlja. Imamo njemačkog kancelara Merza koji otvoreno hvali izraelsku agresiju od prvog dana ističući kako Izrael "odrađuje prljavi posao za nas". Time valjda želi poručiti kako bismo trebali biti zahvalni Izraelu da on kreće u napad na Iran kako ne bismo trebali mi?
U vrijeme pisanja ovog teksta iranski ministar vanjskih poslova Aragchi u Istanbulu drži novinsku konferenciju i odgovara na pitanja novinara. Naglašava, odnosno pobrojava koje je sve norme i rezolucije SAD prekršio ovim napadom na Iran. Dakako, spominje norme koje u praktičnom smislu više ni ne postoje. Međunarodno pravo je dotučeno i višestruko pregaženo, a ova agresija je samo jedna u nizu koje to potvrđuju.
Dosljednost je napokon totalno eliminirana. U fazi je raspada od samog početka stoljeća, od prvih velikih američkih agresija na Irak i Afganistan, a danas je do te mjere nepostojeća da je se ne aktivira više ni kao fusnotu. Ruska agresija na Ukrajinu može imati razne pokušaja opravdanja, ali cijeli spektar - od kritičara do pobornika - ipak će se složiti da to jest agresija, invazija. Rusija je napala Ukrajinu, a ne obrnuto. Oni koji su spremni njegovati ekstremnu interpretaciju možda će bespogovorno odobravati taj napad, ali velika većina onih koji su svjesni da je oko Rusije stvaran NATO obruč, čak i onih koji su bili sigurni da Rusija mora "nekako" reagirati na to, nisu reagirali ratnohuškački i s usmjeravanjem mržnje. Dovoljno je pogledati službene reakcije, kako dužnosnika tako državnih medija, u zemljama koje su ili neutralne ili naginju "ruskoj strani" - teško je naći veličanje ruske agresije na Ukrajinu u izvorima iz Venezuele, Kube, Brazila, Kine, pa ni Irana. Čak i Sjeverna Koreja, koja je poznata po žestokoj retorici, govori o široj potrebi suprotstavljanju "imperijalističkim tendencijama".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
