Organizacija zemalja proizvođača nafte (OPEC) je došao do odluke da će smanjiti proizvodnju nafte, ali detalji dogovora se još očekuju na idućem sastanku na vrhu OPEC-a u Beču u studenom. Na sastanku Međunarodnog energetskog foruma u Alžiru 28. rujna članice su se složile oko nekih smjernica koje mogu otprilike baciti svijetlo na buduće cijene goriva. Prema tome bi se proizvodnja krute nafte trebala smanjiti od 33,24 milijuna barela dnevno na 32,5 milijuna barela dnevno. Radi se o malenom smanjenju, ali bi ono bilo prvo otkako je započela globalna financijska kriza 2008. Ujedno bi to bila prva koordinirana akcija članica OPEC-a otkako je cijena nafte pala od 110 dolara po barelu u lipnju 2014. na 25 dolara u siječnju 2016.
Smjernice ne znače da je došlo do dogovora. On se tek treba postići u Beču, a put do toga je još uvijek bremenit, jer članice moraju odgovoriti na sva pitanja koja su do sada sprječavala zajednički odgovor na zabrinjavajuće malu cijenu ovog najvažnijeg goriva na svijetu. Među tim pitanjima jest i tko će najviše smanjiti proizvodnju, kako spriječiti da političke kavge utječu na donošenje odluka u OPEC-u, te kako rukovoditi povećanjem proizvodnje nafte u Iranu. Uz sve to, srž samog OPEC-a, a to su zemlje Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) nisu promijenile svoj stav da će tržište riješiti poteškoće prevelike ponude. Ukoliko se ništa ne poduzme, prevelika količina nafte na tržištu i dodatna proizvodnja u zemljama poput Irana mogu dovesti do još nižih cijena nafte, što bi osobito teško pogodilo zemlje OPEC-a.
Nije samo Iran u pitanju. Libija i Nigerija su smanjili značajno svoju proizvodnju nafte zbog nasilja i političkih prijepora u zemlji. Sada se pokazuju znakovi da će značajno povećati svoj naftni izvoz. Nigerija je smanjila proizvodnju od 1,8 milijuna barela dnevno krajem 2015. na samo 1,27 milijuna u srpnju, djelomično i zbog štete na nekoliko naftovoda namijenjenih izvozu. U veljači su militanti napali naftovod Forcados, što je spriječilo dotok oko 200 tisuća barela nafte dnevno, dok je dodatnih 325 tisuća barela spriječeno napadom na naftovod Qua Iboe u svibnju. Oba naftovoda trebala bi tijekom listopada biti opet djelotvorna. Unatoč tome, nesigurnost u Nigeriji danonoćno prijeti naftnoj infrastrukturi zemlje. Royal Dutch/Shell je stalno primoran zatvarati pojedine dijelove Trans Niger naftovoda, a pregovori s militantima povezanim s Daešovim saveznikom Boko Haramom nisu uspješni. Za naftne kompanije je dobra vijest da napadači nemaju dovoljno tehničke prednosti da na duže vrijeme izbace naftovode iz uporabe.
U Libiji je oslobođen protok nafte kroz četiri kritično važna izvozna terminala nakon što je otklonuta garda Ibrahima Džadrana. Po prvi puta nakon 2014. oživio je terminal Ras Lanuf koji je počeo s izvozom u rujnu. Početkom listopada s radom će otpočeti i terminal Zueitina. Posljedice su vidljive - još početkom kolovoza Libija je proizvodila oko 200 tisuća barela nafte dnevno, a danas je proizvodnja već skočila na 485 tisuća barela i dalje raste. Nacionalna nafta kompanije Libije predviđa da će do kraja godine uspjeti proizvesti 950 tisuća barela dnevno, ali s obzirom na brojne političke nesuglasice, ovaj cilj je još daleko predviđati. Libijske su luke pod kontrolom generala Halife Hiftera, koji ne priznaje libijsku vladu u Tripoliju, pod kojom je nacionalna naftna kompanija.
Iran je povećao proizvodnju nafte odmah nakon micanja sankcija. Iranski ministar nafte Bižan Namdar Zanganeh još je u kolovozu rekao da je zaštita iranskog udjela u OPEC-u te na svjetskom tržištu vitalni parametar iranske države. Ukoliko se iranski izvoz udvostruči, a cijene padaju, to nije iranski problem, jer su Iranci navikli na život i otpor s niskim cijenama, tumači Zanganeh te upozorava da se drugi trebaju brinuti. To je izravna poruka regionalnim rivalima preko puta Perzijskog zaljeva, a osobito Saudijskoj Arabiji kojoj povećanje proizvodnje i pad cijena nafte u svijetu stvara proračunski deficit od 150 milijardi dolara.
A u susjednom Iraku također je povećana proizvodnja. Kurdski vođe u Erbilu i iračka vlada u Bagdadu postigli su dogovor o zajedničkom izvozu 150 tisuća barela nafte dnevno iz Kirkuka. Uz to, golemo naftno polje Kašagan u Kazahstanu trebalo bi početi s radom u listopadu (Kazahstan nije članica OPEC-a). Nakon pada proizvodnje nafte u SAD-u na 8,45 milijuna barela dnevno, proizvodnja u nalazištima naftnog škriljevca u Eagle Fordu i Bakkenu se stabilizirala i očekuje se lagani rast. U bazenu Permian proizvodnja osigurava cijenu od 50 dolara po barelu, a Goldman Sachs procjenjuje porast na 600 ili 700 tisuća barela dnevno do kraja 2017.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
