Analiza: Delikatne pozicije i Moskve i Kijeva - što nakon iscrpljivanja oko Bahmuta?
Ako je postojala dilema kako će rat u Ukrajini izgledati u 2023. godine, onda je više nema. Od primirja za pravoslavni Božić, kojeg je objavila Rusija, nije bilo gotovo ništa, a isto se može reći i za sve mirovne napore, odnosno one koji su se tek u daljini nazirali. Jer bio je jedan određeni vremenski okvir nakon ruskog povlačenja iz Hersona gdje se moglo pregovarati. Rusija je bila poprilično voljna, ali Kijev nije. To je u neku ruku i razumljivo jer u pregovore Kijev može ući samo uz pretpostavku da bi isti po njih završili gubitkom popriličnog teritorija.
Rusija pak polazi od pretpostavke da bi se Kijev trebao pomiriti s "novim stvarnostima", odnosno činjenicom da će osvojeno ostati rusko. Razumljivo, Kijev se s takvom ponudom nipošto neće miriti jer su se u zadnjim mjesecima 2022. uvjerili da to tako ni ne mora ostati. Harkov je potvrda toga, a zatim i Herson.
"Pogoditi" trenutak u kojem je mir moguć u ovakvom ratu je poprilično teško. Dvije strane morale bi biti podjednako iscrpljene, podjednako pri osjećaju da ništa više ne mogu dobiti, odnosno da je svaki idući dan rata nepotrebna žrtva, tek tada bi se pregovarački stol brzo popunio. Jasno, ovaj rat je još daleko od toga. Trenutak u kojem je Rusija bila voljna pregovarati je bio trenutak u kojem sami nisu mogli silom nametnuti te pregovore. Da se rat vodi u vakuumu Kijev bi vjerojatno i pristao na ograničeni povratak teritorija, imajući u vidu da su im ranije date šanse bile znatno manje. Ali ovaj rat se ne vodi u vakuumu, ovo je rat u koji se može još jako dugo upumpavati oružje izvana.
Ironična je ta uzrečica u ovom kontekstu, ali ako Rusija zaista "želi mir onda se mora pripremiti na rat" - i to na jedan još puno veći rat, a ne "specijalnu vojnu operaciju" (koja već itekako jest rat, ali još uvijek ne maksimalni). To je dakako stajalište koje zastupaju sve ruske pro-ratne strane "radikalnije od Putina". Ispravno? Teško, ali se Rusiji počinje nametati kao jedino.
Ali ako postaje jasno da Kijev neće pristati na primirje osim ako ruska vojska ne preuzme ozbiljnu ratnu inicijativu, što onda zapravo rusko vodstvo "čeka"? Čemu se konkretno nadaju? Jer očito je da Kremlj još uvijek odbija poslušati pozive na još veću ratnu eskalaciju, veću mobilizaciju... Jasno je čemu se Kremlj nada - ono čemu se nadaju od prvog dana - da će se zapadni saveznici Ukrajine umoriti, da će nastupiti letargija, pesimizam, da će staviti svoje ekonomske interese ispred ukrajinske obrane.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
