Situacija u Makedoniji i dalje je nestabilna, štoviše, sutrašnji dan mogao bi dati odgovor na pitanje u kojem pravcu će se aktualna kriza razvijati. Naime, za sutra je najavljen veliki anti-vladin prosvjed u organizaciji oporbenih socijal-demokrata i njihovog lidera Zoran Zajeva. Na ulicama Skoplja očekuju se deseci tisuća ljudi i unatoč činjenici da organizatori pozivaju na isključivo mirne prosvjede opasnost od eskalacije je zaista velika.
Podsjetimo se ukratko kronologije. Na vlasti u Makedoniji već 9 godina nalazi se premijer Nikola Gruevski, lider konzervativne stranke VMRO. Opozicija ne uspjeva srušiti ga putem izbora te tvrde kako je to zapravo nemoguće - tvrde kako Gruevski kontrolira medije, pravosuđe i druge organe u zemlji te kako zbog toga izbori više ni nemaju smisla. Socijal-demokrati zbog toga odbijaju i sudjelovati u daljnjem radu parlamenta.
Politička situacija u Makedoniji je zbog ovih detalja poprilično slična situaciji u Turskoj gdje je također činjenica da Erdogan, prvo premijer, a sada predsjednik, osvaja izbore s lakoćom, ali u isto vrijeme ima i toliku moć da je teško zamisliti da ga netko može lišiti vlasti putem izbornih kutija. Postoje i druge sličnosti - kao i Erdogan tako se i Gruevski našao u središtu skandala oko prisluškivanja. Upravo je lider opozicije, Zoran Zajev, izašao u javnost s nizom dokumenata koji premijera Gruevskog optužuju za korupciju, ali i za masovno prisluškivanje (navodno su tajne službe prisluškivale oko 20,000 Makedonaca - od političara, poduzetnika do novinara).
Zajev je Gruevskom otvoreno zaprijetio da će morati ili prihvatiti vladu nacionalnog jedinstva ili će ove dokumente objaviti u javnosti. Gruevski nije pristao na podjelu vlasti i Zajev je krenuo s objavama. Dokumenti su imali očekivani efekt - pokretanje anti-vladinih prosvjeda.
Dakako, postavlja se pitanje koliko je po sigurnost zemlje pravično objavljivati ove dokumente? Cilj Zajeva je svakako natjerati Gruevskog da, na ovaj ili onaj način, siđe s vlasti, no, imajući u vidu širi kontekst situacije u Makedoniji, ovi dokumenti mogli bi izazvati neke neželjene (pretpostavimo da su neželjene) posljedice.
Naime, Makedonija je zemlja u kojoj još uvijek postoje određene etničke tenzije koje proizlaze iz sukoba 2001. tj. iz pobune albanskih separatista na sjeverozapadu zemlje. Za očuvati mir u Makedoniji danas je potrebna politika koja će zahtjeve albanske manjine uzeti kao nešto što se mora adresirati. To pitanje i jest donekle adresirano od strane Gruevskog u čijoj vladajućoj koaliciji se nalaze i manjinske albanske stranke.
No, tu se javlja problem oko objave dokumenta. Isti bi mogli narušiti ovaj delikatni etničko-politički koncenzus koji već godinama postoji u Makedoniji. Štoviše, tenzije same po sebi mogu dovesti do eskalacije. U ovakvoj situaciji uvijek će postojati određene strane i određeni interesi koji bi mogli "koristiti gužvu".
Nešto upravo takvo se i desilo u gradu Kumanovo gdje je 2 dana trajalo pravo ratno stanje. Vlasti tvrde kako su se snage sigurnosti sukobile s "teroristima" (očigledno se radilo o albanskim separatistima, odnosno jednoj njihovoj ćeliji). Ubijeno je više osoba, i na strani policije i na strani militanata. Neki tvrde da iza cijelog oružanog sukoba stoji Gruevski, no ne vjeruju baš svi u takvu priču.
Cijelu istinu o sukobu u Kumanovu teško je pronaći, ali taj sukob nagovještava jedan opasan potencijal za znatno širom eskalacijom sukoba na etničkoj razini. Zbog toga je i sutrašnji dan vrlo opasan - ako u Skoplju za vrijeme anti-vladinih prosvjeda ponovno izbiju sukobi s policijom (a još će biti i gore ako je nekome upravo to i cilj) i ako se glavni grad destabilizira, situacija u ostatku zemlje, naročito napetom sjeverozapadu, mogla bi se također početi pogoršavati.
No, kriza u Makedoniji od prvih dana doima se kao kriza u kojoj strani interesi imaju popriličan utjecaj. Kao prvo, postoje tvrdnje da je Zajev inkriminiraćuje dokumente dobio od Zapadnih tajnih službi, što bi značilo da Zapad želi odlazak premijera Gruevskog. Kako to i inače biva zadnjih godina, Zapad inzistira na tzv. "smjeni režima" gotovo isključivo u situacijama gdje se javlja određeno rivalstvo s Rusijom.
Zašto se Makedonija našla, ako se našla, na "meti"? Pretpostavka je da se cijela situacija možda vrti oko novog ruskog velikog projekta pod nazivom "Turski tok". Riječ je o plinovodu koji bi preko Turske, Grčke, a zatim potencijalno i Makedonije, dostavljao ruski plin Europi.
Razumljivo je zašto bi SAD želio spriječiti taj projekt od nastajanja. Jača veza Rusije i Europe je nešto što je za SAD potpuno strateški nedopustivo. Prethodni ruski plinski projekt, Južni tok, već jesu sabotirali vršeći veliki pritisak na zemlje kroz koje je plinovod trebao proći da od njega odustanu.
Što stoga o cjelokupnoj situaciji koja se razvija u Makedoniji misli Rusija? Imaju li dojam da se tamo nešto događa zbog činjenice da bi njihov novi plinski projekt možda mogao prolaziti kroz Makedoniju? Do sada iz Moskve po pitanju ove situacije nisu dolazili neki konkretniji komentari (poručivali su samo kako sve sukobljene strane trebaju tražiti političko rješenje, dakle diplomatske izjave bez previše značaja), do danas.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova danas je objavilo izjavu koja se može okarakterizirati kao rusko prekidanje šutnje o događajima u Makedoniji. Koliko je izjava konkretna? Vrlo - navodi se kako je u Makedoniji pokrenut proces "narančaste revolucije" (Što su to "narančaste revolucije"? Vidi: Narančaste revolucije, pro-zapadni "profesionalni" aktivizam i otpor protiv takvih tendencija) u organizaciji Zapada. Drugim riječima, Moskva sada direktno optužuje Zapad (zapravo SAD) za orkestraciju rušenja premijera Gruevskog.
Neki će reći kako je to apsurdno pošto je Gruevski godinama želio uvesti Makedoniju u EU i NATO pakt. No, sjetimo se bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča - on je također bio u poprilično dobrim odnosima sa Zapadom dok se nije počeo znatnije okretati prema Rusiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
