Bugarska je početkom ove godine preuzela predsjedavanje Europskom unijom. Iako je ova uloga sve više beznačajna, jer se prave odluke donose sasvim drugdje, ipak daju osobit fokus na zemlju predsjedavateljicu. Prvog siječnja ove godine Bugarska je ujedno obilježila svoju 11. punu godinu članstva u Europskoj uniji, što u svjetskim očima znači da je članicom kluba bogatih, demokratskih i zapadnih zemalja. Sve ono što Bugarska nije, ali čega su se Bugari nadali. Bugarsko predsjedništvo u sebi nosi dio ponosa za naciju duge i nerijetko teške povijesti, ali je za Europsku uniju sramotno što joj predsjedava država u kojoj nema priznate vladavine prava.
Po pitanju geopolitičkih, političkih, a djelomično i gospodarskih poboljšanja, bugarsko članstvo u EU je donijelo napretka. Da Bugarska, zajedno s Rumunjskom, nije bila primljena u europski klub 2007. godine vjerojatno bi postala odbačenom zemljom poput Moldove ili čak Bjelorusije, ali na daleko važnijem geostrateškom smještaju, na samom kraju Europe, na sjecištu Crnog i Sredozemnog mora, Europe i Azije. S obzirom na povijesne veze i poteškoće sa Srbijom, Makedonijom, Grčkom i Turskom, te na složene odnose spram Rusije i Rumunjske, Bugarska je bila važna i zbog zaustavljanja potencijalnih nestabilnih valova koji mogu uzdrmati Balkan. U povijesnom sjećanju su još Balkanski ratovi i bugarska borba na strani nacista u Drugom svjetskom ratu. Kada je eksplodiralo stanje u bivšoj Jugoslaviji, mnogi su se pitali neće li se Bugarska uključiti u takav sukob – zbog toga su na početku 1990.-ih postavljene međunarodne snage u Makedoniji, koje su spriječile sukob etničkih Makedonaca i Albanaca, ali su pomno gledale i što rade Bugari. Stoga je iz niza povijesnih i geopolitičkih razloga primanje Bugarske u Europsku uniju od velike važnosti.
Međutim, član EU kluba bi ujedno značilo da zemlja ima skladnu vladavinu prava, trodiobu moći i odgovorne institucije koje sprječavaju korupciju i organizirani kriminal. Bugarska nije bila ni blizu takvih standarda 2007. godine, a od tada se pomakla puževim koracima naprijed. Nije čudo. Četrdeset je godina Narodna Republika Bugarska bila najjači satelit Sovjetskog Saveza, u čije je društvo dospjela okupacijom Crvene Armije na kraju Drugog svjetskog rata. Koristeći povijesne narative bliskosti Bugara i Rusa, nastao je čvrsti komunistički režim u kojemu nije bilo mnogih disidenata. Umjesto toga, nakon 1989. godine stari funkcioneri Komunističke partije i agenti Odbora državne sigurnosti jednostavno su napravili transformaciju političkog sustava i održali svoju moć. Njihov skladan dogovor doveo je samo jednu noć nakon rušenja Berlinskog zida do unutarstranačkog državnog udara u kojemu je maknut Todor Živkov, najdugovječniji komunistički diktator, koji je na vlasti bio od 1954. do 1989. ...
Po pitanju geopolitičkih, političkih, a djelomično i gospodarskih poboljšanja, bugarsko članstvo u EU je donijelo napretka. Da Bugarska, zajedno s Rumunjskom, nije bila primljena u europski klub 2007. godine vjerojatno bi postala odbačenom zemljom poput Moldove ili čak Bjelorusije, ali na daleko važnijem geostrateškom smještaju, na samom kraju Europe, na sjecištu Crnog i Sredozemnog mora, Europe i Azije. S obzirom na povijesne veze i poteškoće sa Srbijom, Makedonijom, Grčkom i Turskom, te na složene odnose spram Rusije i Rumunjske, Bugarska je bila važna i zbog zaustavljanja potencijalnih nestabilnih valova koji mogu uzdrmati Balkan. U povijesnom sjećanju su još Balkanski ratovi i bugarska borba na strani nacista u Drugom svjetskom ratu. Kada je eksplodiralo stanje u bivšoj Jugoslaviji, mnogi su se pitali neće li se Bugarska uključiti u takav sukob – zbog toga su na početku 1990.-ih postavljene međunarodne snage u Makedoniji, koje su spriječile sukob etničkih Makedonaca i Albanaca, ali su pomno gledale i što rade Bugari. Stoga je iz niza povijesnih i geopolitičkih razloga primanje Bugarske u Europsku uniju od velike važnosti.
Međutim, član EU kluba bi ujedno značilo da zemlja ima skladnu vladavinu prava, trodiobu moći i odgovorne institucije koje sprječavaju korupciju i organizirani kriminal. Bugarska nije bila ni blizu takvih standarda 2007. godine, a od tada se pomakla puževim koracima naprijed. Nije čudo. Četrdeset je godina Narodna Republika Bugarska bila najjači satelit Sovjetskog Saveza, u čije je društvo dospjela okupacijom Crvene Armije na kraju Drugog svjetskog rata. Koristeći povijesne narative bliskosti Bugara i Rusa, nastao je čvrsti komunistički režim u kojemu nije bilo mnogih disidenata. Umjesto toga, nakon 1989. godine stari funkcioneri Komunističke partije i agenti Odbora državne sigurnosti jednostavno su napravili transformaciju političkog sustava i održali svoju moć. Njihov skladan dogovor doveo je samo jednu noć nakon rušenja Berlinskog zida do unutarstranačkog državnog udara u kojemu je maknut Todor Živkov, najdugovječniji komunistički diktator, koji je na vlasti bio od 1954. do 1989. ...
