Sjedinjene Američke Države po mnogo čemu su država koja drugima može biti uzor. Osim što je SAD politička najmoćnija sila svijeta, i po ekonomskim mjerilima Amerika prednjači i može biti ponosna na svoje gospodarstvo koje je još uvijek najveće na svijetu. Ako se gleda veličina nominalnog BDP-a, onda je Amerika najbogatija država svijeta s bruto domaćim proizvodom u iznosu od 18 bilijuna USD. Slijede Kina s 11 bilijuna $, Japan 4.9 bilijuna $, Njemačka 3.4 bilijuna, itd. Prema Indeksu globalne konkurentnosti SAD je treći na svijetu nakon Švicarske i Singapura. Premda se američkim gospodarskim uspjesima treba odati počast: američka nacija kao kolektiv još je uvijek najbogatija, postoji i druga strana priče.
Amerika muku muči sa siromaštvom. Siromaštvo već odavno nije nevolja koja je rezervirana samo za siromašne države Trećeg svijeta u Africi i Aziji ili za države s ogromnim pučanstvima poput Kine, Indije, Rusije i Brazila. Nezaposlenost, zaposlenost s niskim plaćama nedostatnim za vođenje života, stalni krediti, hipoteke, deložacije predstavljaju američku svakodnevicu. Nejednakost u primanjima se počela širiti u osamdesetima, ali ona sve više zahvaća tradicionalno najjače snage američkog gospodarstva - visokoobrazovane, poduzetnike, komunikacijsku infrastrukturu, kapitalna tržišta, industrijske komplekse i menadžment. Mali poduzetnici jedva preživljavaju, a nove tvrtke se ne otvaraju. Posebice nakon izbijanja Velike recesije 2008. siromaštvo se uvelike udomaćilo u SAD-u. Premda posljednjih godina američkoj ekonomiji ide sve bolje, fenomen siromaštva daleko je od rješenja.
Prema najnovijim podacima američkog Zavoda za popis stanovništva, stopa siromaštva u Americi 2016. je iznosila 12.7% što je smanjenje od 0.8% u odnosu na 2015. kada je stopa iznosila 13.5%. Američka stopa siromaštva je danas gotovo jednaka stopi prije izbijanja Svjetske financijske krize 2007. kada je iznosila 12.5%. Više od 40.6 milijuna Amerikanaca živjelo je u siromaštvu 2016. Broj siromašnih se smanjio za 2.5 milijuna u odnosu na 2015. i 6 milijuna manje u odnosu na 2014. Siromašnih je manje u skoro svim demografskim skupinama osim starijih osoba.
Tko živi u siromaštvu? Pragove siromaštva odrađuje američka vlada. Službene stope siromaštva variraju ovisno o veličini kućanstva, prihodima i životnoj dobi. Npr. 2016. siromašnima se smatralo: četveročlanu obitelj (dvoje odraslih i dvoje maloljetnika) s godišnjim prihodima manjima od 24 339 $, kućanstvo s dvije odrasle osobe s prihodima manjim od 16 543 $ ili osobe starije od 65 godina s godišnjim prihodima od 11 511 $ ili manje. Prosječni prihod američkog kućanstva 2016. iznosio je 59 000 $. Zavod za popis stanovništva je također utvrdio da je 2016. 28.1 milijun Amerikanaca ili 8.8% populacije bilo bez zdravstvenog osiguranja što je poboljšanje u odnosu na 2015. kada zdravstveno osiguranje nije imalo 9.1% Amerikanaca.
Siromaštvo naravno ne pogađa jednako sve slojeve stanovništva. 2015. 12.2% muškaraca je živjelo u siromaštvu i 14.8% žena. 2014. stopa siromaštva kod bračnih parova iznosila je samo 5.4%,dok je stopa siromaštva za obitelji sa samohranim ocem iznosila samo 14.9%, a kod obitelji sa samohranom majkom čak 28.2%. 2015. stopa siromaštva kod invalida iznosila je 29% što znači da je više od 4 milijuna Amerikanaca s nekom vrstom invalidnosti živjelo u siromaštvu. 2015. 19.7% iliti 14.5 milijuna djece živjelo je u siromaštvu iliti skoro svako peto dijete. Iste godine najveća stopa siromaštva među rasama zabilježena je kod crnačke populacije (24.1%), zatim slijede Latinoamerikanci (21.4%), Azijski Amerikanci (11.4%) i naposljetku bijelci sa stopom od 9%.
"Teško je zamisliti da država koja kontrolira toliko mnogo nuklearne vatrene moći i baca toliko puno bombi svaki dan nevoljna da obrazuje svoju djecu i udomi vlastiti narod. Siromašni su bili s nama otkako 'mi' postojimo. I, koliko god bih voljela vidjeti nulto siromaštvo u Sjedinjenim Državama, države koja troši bilijune na svoj domaći i međunarodni sigurnosni aparat, znam da danas ne postoji politička volja za takve politike." Napisala je to prošle godine u svom komentaru o beskućništvu u Americi Cynthia McKinney bivša dugogodišnja zastupnica u Zastupničkom domu američkog Kongresa. I pogodila je u bit problema. Teško je točno procijeniti kolika je konkretna brojka beskućnika u Americi, ali dobar pokazatelj su školska djeca koja nemaju prijavljenu adresu. U školskoj godini 2013.-14. takve djece je bilo oko 1.4 milijuna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
