Ako je Donald Trump u ičemu bio konzistentan od početka svojeg mandata i izborne kampanje koja mu je prethodila onda je to njegova tendencija promjene mišljenja i stavova - što bi pak, dakako, značilo da je vrlo konzistentan u svojoj općenitoj nekonzistentnosti.
U jednom trenutku Trump kaže jedno da bi u idućem trenutku rekao nešto sasvim drugo, često potpunu inverziju. Zašto se češće ne posvećuje pažnja tome? Djelomično zbog činjenice da kod Trumpa ovaj vrtuljak stavova ide otprilike ovim redoslijedom: neprihvatljiv stav - kritika - prihvatljiv stav.
Može Trump pričati beskonačno o tome kako su mediji "zli" i kako ga pokušavaju nadmudriti, a on se kao ne da jer je pametniji od svih njih kolektivno - činjenica je i ta da uspijevaju Trumpa prilagoditi često i bez da je on sam toga posve svjestan. U javnosti iznimno nepopularni Trump volio bi da je drugačije te je naučio, vjerojatno elementarnom metodom pokušaja i pogrešaka, kako mu popularnost ipak malo poskoči kada vodeći mediji napišu nešto pozitivno o njemu.
Američke mase ne vole ni Trumpa ni vodeće medije, ali će ipak saslušati njihova priopćenja, makar i posredno (da, istina je da praćenje glavnih medija u SAD-u pada, ali zato se širi njihov doseg putem društvenih mreža gdje su se milenijalci preselili za vijesti - drugim riječima, mišljenja nalaze put do onih čija se mišljenja trebaju formirati).
Nema sumnje da to utječe na Trumpove stavove koji se mijenjaju lako i prelako. Primjerice, ne tako davno pričao je kako će on biti predsjednik "novog kova" koji će biti u stanju razgovarati sa svim svjetskim liderima i naći kompromis s istima. To je vjerojatno bila kritika upućena njegovom prethodniku Baracku Obami. No, nekoliko mjeseci kasnije Trump prijeti "potpunim uništenjem" Sjeverne Koreje, Iranu ne prijeti možda s "potpunim" uništenjem, ali u najmanju ruku sa "smjenom režima" i sukobom još uvijek neutvrđenih razmjera. Kubu ponovno gura u izolaciju, odnos s Rusijom sve je lošiji. Venezueli prijeti na razne načine... Drugim riječima, u kratkom periodu postao je znatno veći militarist od Obame koji je za vrijeme svojih mandata normalizirao odnose s Kubom, a skoro i s Iranom. Da, Obama je pokrenuo i nekoliko ratova, uključujući napad na Libiju, bombardiranje Jemena dronovima, destabilizaciju Sirije... Ali Trump u Ovalnom uredu još nije ni godinu dana, odnosno stigne još puno toga.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.