U predizbornoj kampanji Donald Trump je često govorio o blokiranju ilegalnog prelaska američko-meksikanske granice i sprječavanja meksikanskih drogeraša i kriminalaca u njihovom ulasku u SAD. Nakon prvih stotinu dana njegovog predsjedničkog mandata malo toga je učinjeno da se osigura ta granica. Djelomično je razlog za to vremensko ograničenje mandata jer ambicija izgradnje pravog zida na granici zahtijeva ozbiljno financiranje koje može pružiti samo Kongres, a američki zakonodavci su iznimno nevoljki da to naprave.
Drugi i puno važniji razlog jest što nema potrebe za izgradnjom zida. Od Trumpove pobjede u studenom broj ilegalnih migranata na granici je već opao. U listopadu prošle godine američki ured za zaštitu granice i carina uhapsili su oko 45 tisuća ilegalnih migranata na granici. U ožujku ove godine taj je broj pao na 17 tisuća. Trump je zadovoljan, pa je i Ministarstvo domovinske sigurnosti utvrdilo da je pad tog broja zasigurno posljedica predsjednikove čvrste odluke za sprječavanje ilegalnih migranata s juga. Doista, dio krijumčara je shvatio retoriku oko sigurne granice i pojačane deportacije, pa su i sami malo utihnuli s aktivnostima. Zbog toga su i podignuli cijene krijumčarenja, pa je cijena za prijenos jednog jedinog migranta iz Srednje Amerike kroz Meksiko do granice skočio s 3500 na 8000 dolara. Uz to, svaki uhićeni je dobio veću mogućnost da bude deportiran po kratkom postupku.
U široj geopolitičkoj slici, međutim, Trump i Ministarstvo domovinske sigurnosti ne vide da se ilegalna imigracija događa zbog problema južnije od Meksika, a ne samog Meksika. Zapravo, ilegalna imigracija iz Meksika u SAD je već 15 godina u opadanju, što zbog poboljšanja gospodarstva u Meksiku, što zbog manjeg rasta stanovništva. Jednostavno, Meksiko je postao bogatiji nego ikad u povijesti. I dok je velik dio meksikanskog stanovništva i dalje vrlo siromašno, opao je rast stanovništva, pa mladi imaju veće mogućnosti pronaći posao u samom Meksiku.
Najveći broj migranata su one južnije od Meksika, a posebice Gvatemala, Honduras i El Salvador. Oni čine glavninu nemeksikanskih migranata koji su uhićeni na američkoj granici. One su, naravno, daleko manje od Meksika i nikad ne mogu dosegnuti broj migranata koji je činio Meksiko u osamdesetima i devedesetima. Ali za razliku od Meksika, njihova gospodarstva se ne poboljšavaju. Svaka od tri zemlje pati od iznimno nasilnog kriminala jer se nalaze na putanji kokaina iz Južne Amerike, a ulične bande prijete svakome zastrašivanjem i čestim ubojstvima. Primjerice, u El Salvadoru godišnje pogine 80 od 100,000 stanovnika, u Hondurasu 59 na 100,000, što je sve i deset puta više nego u SAD-u. Velik broj najsiromašnijih u tim zemljama, koji zarađuju između 100 i 350 dolara mjesečno, jednostavno ne može platiti svoje putovanje, što dodatno smanjuje pritisak na granicu.
Tako siromaštvo, ironično, pomaže Trumpu da smanji imigraciju. Oni koji se ipak usude poći na taj put često su žrtve kartela i koruptivne policije. Žene su često i rutinski silovane, a općenito su migranti podložni gladi i dehidraciji. Mnogi se služe opasnim oblicima prijevoza, kao što su vlakovi. Padom s vlaka gube svoje udove, pa se u srednjoameričkim zemaljama vide mnogi invalidi koji jednostavno nisu mogli proći Meksikom. Ekstremno siromaštvo i slobodan kriminal u Gvatemali, Hondurasu i El Salvadoru ipak će uvijek tjerati stanovništvo da se pripreme na rizično putovanje koje može završiti smrću. Oni će svakako pokušati iskoristiti sporost Trumpove ideje o stvaranju zida koji će spojiti Kaliforniju i Floridu. Dakako, taj projekt je nemoguć, ali dijelovi granice će zasigurno imati neku vrstu barijere.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
