Alkemija kapitalističke ekonomije: Gdje i kome zapravo odlazi novac nakon pada vrijednosti dionica?
Jeste li ikad imali neku stvar koja je jednog dana "misteriozno" nestala? Prvo pomislite da ste je negdje stavili pa tražite po stanu, ali nema je, nema nigdje... kao da je jednostavno nestala iz egzistencije. Nešto slično se svaki dan događa i s novcem.
Zamislite da posjedujete 200 USD dionica kompanije X. Kupili ste te dionice svojim novcem. Jutros idete pogledati kako stoje stvari na burzi i na vaše neugodno iznenađenje otkrijete da je kompanija X poprilično posrnula, a vrijednost vaših dionica pala je na 160 USD. Upravo ste izgubili 20% svoje investicije... ali kome je otišlo tih 40 USD razlike? Nekome jest otišlo, zar ne? Imamo gubitnike i dobitnike? Zapravo i ne... tih 40 USD je jednostavno "nestalo".
Ovo je pomalo čudan koncept, ali pojasnit ćemo ga. Lako za ovih 40 USD, preživjet ćete, ali na tržištu dionica imamo situacije gdje se u jedan dan "izbrišu" milijarde i milijarde USD. Zar taj novac ne ide negdje? Ne... ide "nigdje", nestaje, briše se, nema ga... A to mogu biti ogromne količine novca.
Naravno, to se ne mora odnositi samo na dionice već i na sve investicije s kojima se mešetari. Uzmimo recimo kriptovalute. U studenom prošle godine cijelo tržište kriptovaluta - dakle Bitcoin, Ethereum, XRP, pa i Tether i sve druge - zajedno je vrijedilo preko 3000 milijardi USD (!). To se inače zove tržišna kapitalizacija (eng. market cap). Danas nakon svih šokova i padova na tržištu kriptovaluta? Cijeli "market cap" pao je na svega oko 900 milijardi USD.
Zar to znači da je preko 2000 milijardi (2 bilijuna) USD jednostavno "nestalo"?! Taj novac više ne postoji na ovom svijetu? Ne, ne postoji. Postoji samo u uspomenama investitora koji su u nevjerici gledali kako cijelo tržište pada...
Tržišna kapitalizacija kripto-tržišta
To su zaista kolosalne brojke. Uzmimo pritom za komparaciju kako je BDP cijelog svijeta u kojem živimo ukupno 84.7 bilijuna USD. To bi značilo da je padom kriptovaluta nestalo u ekvivalentu oko 2% svjetskog BDP-a. Ako vas ove brojke zabavljaju spomenimo recimo da je godišnji BDP Hrvatske oko 56 milijardi USD, a to pak znači da je u spekulativnom tržištu kriptovaluta izgubljeno oko 35 hrvatskih BDP-a.
Iako gubitnici na burzama sigurno ne bi voljeli znati da ono što su izgubili završava u tuđim džepovima, mogu "mirno spavati" - taj novac ne briše se iz njihovog portfelja i pojavljuje u tuđim, ali u neku ruku pomalo je uznemirujuća i spoznaja da taj silni novac jednostavno nestaje... Samo na kripto-tržištu nestalo je toliko novca da smo s njim mogli i nekoliko puta u krug iskorijeniti glad u svijetu.
Ali dobro, dosta tih komparacija, pokušajmo umjesto toga točno pojasniti što se događa s novcem u trenutku gubitka i kako on zapravo "nestaje".
Već smo naveli primjer kako možete izgubiti novac s dionicama. Ako ste kupili jednu dionicu za 10 USD i prodali ste je kasnije za 5 USD pritom ste, jasno, izgubili 5 USD. Iako na nekoj instinktivnoj razini možda imate osjećaj da je taj vaš gubitak "pokupio" netko drugi, nije. Osoba kojoj ste prodali dionicu dala je svojih 5 USD, nije dobila ništa više od toga.
Ili uzmimo recimo ovakav primjer, koji ide malo još dublje u psihološki aspekt vrijednosti... Imate plan kupiti dionicu koja upravo vrijedi 15 USD. I dok vi organizirate transakciju, uključujete online-brokersku aplikaciju ili što već, vrijednost te dionice je upravo pala na 10 USD. Odlično! Koje li sretne situacije, pomislite, sad ćete lijepo uštedjeti čak 5 USD jer je ista "na popustu". I tako se u vašoj glavi odmah pojavljuje lijepa ideja da ste upravo "zaradili" 5 USD. Jeste li? Imate li nekakav profit? Ne, nemate. Kupili ste dionicu po njenoj aktualnoj cijeni, iako je ta cijena u tih par minuta pala s 15 USD na 10 USD, jedini "profit" je onaj vaš emotivni, a on se, u zbrajanju i oduzimanju, ne računa.
Što da ste se recimo ulogirali par minuta kasnije i da niste uopće gledali prethodnu cijenu (teško da ne biste, ali zamislimo), vidjeli bi cijenu od 10 USD i kupili po toj cijeni. Ista situacija, nedostaje samo ona mentalna stimulacija koja proizlazi iz spoznaje da ste nešto kupili "na popustu". Nadalje, da još malo rastegnemo ovdje aktualni primjer. Nakon kupnje te dionice od 10 USD možda za pola sata ona ponovno skoči na 15 USD - e sad ste već u pravom plusu. To još nije profit, sad biste je trebali i prodati za 15 USD da možete reći da ste stvarno zaradili (ako mešeteranje na burzi smatrate "radom") tih 5 USD. Isto tako, kroz tih pola sata, ako nemate sreće ta dionica bi mogla s 10 USD pasti na 5 USD, 4 USD ili i niže... Nitko ne može sa sigurnošću znati.
Ali zašto je vrijednost uopće pala? Tko ili što upravlja time? Mogli bismo dati ili jako dugačak ili jako kratak odgovor na to pitanje. Ovaj prvi okupirao bi knjige i knjige pa ćemo ovom prilikom ipak ponuditi ovaj kratki koji se sastoji od samo jedne riječi - emocije.
Upravo tako. Investitore mora nešto "ponijeti", što je zapravo vrlo emotivna percepcija da će vrijednost dionice padati ili rasti. I ono što je možda najzanimljivije je to da ta percepcija često nije i ne mora biti u korelaciji sa stvarnom situacijom i stvarnom vrijednošću neke kompanije. Da, svaka dionica je zapravo mali vlasnički udio u toj kompaniji, ali ukupna vrijednost dionica može znatno premašiti stvarnu vrijednost neke kompanije, što je zapravo čest slučaj koji ste vjerojatno puno puta čuli.
Razlog je postojanje dvije vrste vrijednosti koje možemo nazvati implicitnom i eksplicitnom vrijednošću.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.