Image države koju je dobar dio svijeta, a posebno Europe, godinama smatrao za jednu od najzaostalijih i najzatvorenijih, što i nije bilo daleko od istine, polako se mijenja, a riječ je, naravno, o Albaniji. Ta se država zadnjih godina sve više razvija, napreduje, u nju se ulaže. To svakako više nije zemlja orlova, vojnika Envera Hodže, Sigurimija i bunkera načičkanih po plažama, već zemlja koja će u doglednoj budućnosti sigurno napraviti još snažnije iskorake na Balkanu, a možda i šire. Albanija je nekoć bila zatvorena država s centraliziranim gospodarstvom planiranja, a danas je sve više zemlja u razvoju s modernom tržišnom ekonomijom.
Do 1991. albanska privreda bila je državno-planska, s čuvenim petoljetkama, i najzatvorenija u Europi, bez privatnog vlasništva, stranih ulaganja ili pomoći. Velike teškoće pri prijelazu na tržišno gospodarstvo uzrokovale su tešku depresiju i velik pad društvenog proizvoda u razdoblju 1989.–93. godine. Unatoč određenom oporavku nakon prvih kredita MMF-a i početaka stranih ulaganja, Albanija je i dalje ostala najsiromašnija europska zemlja s BNP-om od 760 dolara po stanovniku. U razdoblju od 2004.-08. gospodarstvo je raslo po stopi od 6%, ali je u razdoblju 2009.-11. palo na 3%, a u 2012. na skromnih 0,5%. U privrednoj strukturi vodeće mjesto ima poljoprivreda kojom se bavi više od polovica stanovništva, ali po udjelu u dohotku predstavlja tek petinu ukupnog prihoda.
Zemlja se obrađuje tradicionalnim metodama uz slabu mehaniziranost. Obrađeno je tek oko četvrtine površina, uz glavne kulture pšenicu i kukuruz, što je dovoljno za domaće potrebe, a uz to uzgaja se i šećerna repa, pamuk, suncokret, duhan te voće. Glede stočarstva, uzgoj ovaca i koza oduvijek je važniji od govedarstva. Albanija je također bogata i rudama, kromom, bakrom, željezom i niklom, a važna su i nalazišta lignita, dok su na jugozapadu zemlje otkriveni nafta i plin. Znatan hidroenergetski potencijal djelomično je iskorišten kroz izvoz električne energije, a voda iz akumulacija koristi se i za natapanje poljoprivrednih površina. Industrija je, zbog komunističkoga koncepta samodovoljnosti, raznolika, ali još uvijek slabo razvijena. Vanjska trgovina također je još uvijek slaba; uvoze se prehrambeni proizvodi, strojevi i tehnološki instrumenti, a izvoze nafta, rude, voće i duhan. Daleko najvažniji partner je Italija, slijede Grčka i Njemačka.
Luka u Draču
U 2007. godini je porastao izvoz, uglavnom mineralnih ruda kao što je krom, no budući da se uvoz još više povećao, tako se povećavao i trgovinski deficit. Glavni zamašnjak porasta troškova uvoza bio je uvoz električne energije u razdobljima energetske krize, kao i povećanje cijena nafte. Bankarstvo i osiguranje su nastavili svoj rast nakon što su veće financijske grupacije iz Europske unije stekle udjele u sektoru financijskih usluga. Krediti poslovnih banaka gospodarskim subjektima tijekom 2007. godine porasli su za 50%.
Negativni učinci posljednje gospodarske krize značajno su usporili gospodarstvo, ali od 2014. albansko gospodarstvo ipak se stalno poboljšava. Ekonomski rast u 2017. godini iznosio je tako 3,9%. Rastao je ponešto i poljoprivredni sektor, koji čini manje od četvrtine BDP-a i danas zapošljava 42% radne populacije, a uglavnom je ograničen na male obiteljske farme uz veliki nedostatak moderne opreme tako da je još uvijek u globalu neučinkovit.
Godine 2017. industrijski sektor u Albaniji činio je 24% BDP-a i zapošljavao 22% aktivne albanske populacije, a industrija se tijekom godina podosta promijenila. Započeli su s industrijom cementa, preradom hrane, proizvodnjom cigareta kao i krznenih proizvoda. Danas se industrija proširila i na naftnu i kemijsku industriju, rudarstvo, tekstil, odjeću i drvnu industriju.
Hidroelektrana na rijeci Drin, sjeverozapadna AlbanijaTakođer, napravljene su i brojne hidroelektrane, čija izgradnja postaje sve perspektivnija. Što se tiče ICT – telekomunikacija, albansko gospodarstvo je maleno i jako ovisno o susjednim trgovinskim partnerima, kao što su Italija i Grčka. No, Italija se još uvijek bori za gospodarski rast, dok Grčka štedi zbog kredita od međunarodnih zajmodavaca, što pak ima značajan utjecaj na telekomunikacijski sektor u Albaniji, te su prihodi u stalnom padu. Penetracija u nepokretnoj i širokopojasnoj mreži još uvijek je vrlo niska prema europskim standardima, stoga su nužna daljnja ulaganja u nadogradnju mreže. Kroz ponudu digitalnih tehnologija i usluga temeljenih na IP protokolu, to bi pomoglo stimuliranju gospodarskog rasta u zemlji. S druge strane, loša fiksna mrežna infrastruktura potaknula je potrošače na korištenje mobilne telefonije. Tako Albanija sada ima jednu od najviših stopa penetracije mobilnih veza u Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
