Kapitalizam sam po sebi vrlo je okrutan ekonomski model, u što su se do sada uvjerili svi stanovnici svijeta jer svi žive u nekom obliku kapitalizma. Razlika između teorije i prakse je iznimna, no to vrijedi za svako ekonomsko uređenje.
No, kada govorimo o tome koliko kapitalizam može biti okrutan onda možemo diferencirati njegova izdanja. U "ispravno" implementiranom kapitalizmu trebali bi napredovati oni najbolji - bilo da se radi o njihovoj inovaciji, upornosti ili nečem drugom. Neki će se složiti kako je to već u startu poprilično nepravedno jer što je s onim ljudima koji nisu "rođeni inovatori"? Kapitalistička teorija pak navodi kako će i oni biti zbrinuti činjenicom da će ih bogata klasa, odnosno klasa kapitalista, zbrinjavati tako da će biti njihovi radnici. Ne samo to već će i dio bogatstva iz gornje klase se "prelijevati" prema dolje kroz investicije, poreze, donacije itd.
Iz toga proizlazi jedna primamljiva ideja - svatko može uspjeti. Ne, neće svatko uspjeti, ali "može", pod uvjetom da je dovoljno uporan, inovativan, predan itd. To zvuči dobro. Dakako, i lutrija zvuči dobro, ali šanse za dobitkom su male - ipak, postoje. Tako i u kapitalizmu šansa postoji, teoretski za svih.
Poduzetnici, radnici, rizici i putevi prema uspjehu
Izbor je sljedeći - možete birati tko želite biti, a izbora su samo dva: ili ćete biti radnik ili ćete biti poduzetnik. Kao radnik bit ćete relativno sigurniji od rizika, ali šanse za uspon "do vrha" su također manje. Kao poduzetnik imate priliku ići sve do vrha, ali šanse za propast također su daleko veće, a propast će također biti daleko bolnija (pod uvjetom da ste u svoj posao investirali vlastiti novac).
Ta činjenica predstavlja privlačnost kapitalizma. Naime, prije kapitalizma bili ste osuđeni na to da ste rođeni i da ćete umrijeti u jednoj te istoj klasi. Kapitalizam daje nadu za uspon na stepenicu iznad, nadu da ćete živjeti bolje od Vaših roditelja, da potencijalno možete živjeti iznimno dobro i iznimno bogato.
Klasna tranzicija - obostrana, ali s vrlo različitim postocima
Kritičari kapitalizma tvrde kako je to samo san i magla, da stvarnog napretka iz klase u klasu nema, a ako i ima onda je riječ o zanemarivom broju. Ima istine u tome, a pritom treba spomenuti kako klasna tranzicija itekako postoji, ali znatno češće iz gornje u donju klasu - primjerice kada viša srednja klasa prelazi u redove niže srednje klase, masovno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
