Posljednjih godina autor ovog članka redovito posjećuje Poljsku. Ova država je u jugoistočnoj Europi redovito predmet šala i poruga, trajnih predrasuda i nerazumijevanja, ali istina je sasvim drugačija. Poljska se iznimno razvila, ima nevjerojatne potencijale i moć koliko-toliko neovisne politike. Najveća slavenska zemlja u europskom klubu ujedno je i bučna protivnica dominacije Bruxellesa, što Poljaci s oduševljenjem prihvaćaju. Kao posljedica, Poljska se stalno demonizira kao radikalno desna i nacionalistička zemlja, puna ksenofobije i antisemitizma. Istina je ponešto drugačija. Nekadašnja radikalno desna stranka Liga poljskih obitelji u potpunosti se raspala, Samoobrana je nestala sa samoubojstvom svog lidera, a Pravo i pravednost (PiS) vuče silne društvene poteze koji im osiguravaju potporu od oko 45 posto glasova.
Što se tiče ksenofobije, razgovor s mnogim strancima izvan Europe pomaže u dobivanju sasvim drugačije slike od one koju se pokušava nametnuti Poljacima. Visoko obrazovanje je u Poljskoj otvoreno cijelom svijetu. U proteklih tri godine autor je upoznao mnoštvo Indijaca, Pakistanaca, Afrikanaca, Arapa, Turaka koji žive, studiraju i rade u Poljskoj. Njihov doživljaj Poljske i Poljaka (i to ne samo u Varšavi, već i u Gdanjsku, Torunu, Wroclawu i drugim gradovima) je sasvim drugačiji od slike ksenofobnog i nacionalističkog Poljaka. Mnogi govore kako je Poljska iznimno ljubazno prihvatila njihovo prisustvo, a što se tiče odbijanja nečijeg dolaska onda su to najviše Ukrajinci. Najmanje jedan milijun Ukrajinaca trenutačno radi u Poljskoj, ali procjene su da ih ima znatno više. Gospodarsko je u Ukrajini i dalje pod udarom sukoba na istoku zemlje i korupcije, a s obzirom da su se mnogi Poljaci preselili u zapadnoeuropske zemlje, Ukrajinci popunjavaju radne kvote. Poljaci i Ukrajinci su u složenim povijesnim i kulturnim odnosima, te je znatno veća ksenofobija prema Ukrajincima nego prema ne-Europljanima. Zapravo, u razgovoru sa studentima Gülenovog sveučilišta u Varšavi, te nastavnicima iz afričkih zemalja i Indije na drugim visokim učilištima po Poljskoj, saznajemo da se ovi imigranti osjećaju daleko bolje i sigurnije u Poljskoj nego primjerice u Italiji ili Francuskoj.
Nadalje, što se tiče antisemitizma, tu postoje povijesne zasade kojih se Poljska treba plašiti, ali PiS nije antisemitska stranka. Jarosław Kaczyński, čelnik ove stranke i osoba koja iz pozadine upravlja vladom, nastoji pokrenuti niz politika za promjenu poljskog društva nabolje. Zbog toga ima veliku potporu javnosti. Kaczyński je lukav i dobar igrač na europskoj razini. Privukao je u Poljsku nizozemski i britanski kapital, te za premijera predložio Mateusza Morawieckog, koji je kao nekadašnji menadžer, bankar, ekonomist, odvjetnik i povjesničar daleko pogodnije lice za europsk...
Što se tiče ksenofobije, razgovor s mnogim strancima izvan Europe pomaže u dobivanju sasvim drugačije slike od one koju se pokušava nametnuti Poljacima. Visoko obrazovanje je u Poljskoj otvoreno cijelom svijetu. U proteklih tri godine autor je upoznao mnoštvo Indijaca, Pakistanaca, Afrikanaca, Arapa, Turaka koji žive, studiraju i rade u Poljskoj. Njihov doživljaj Poljske i Poljaka (i to ne samo u Varšavi, već i u Gdanjsku, Torunu, Wroclawu i drugim gradovima) je sasvim drugačiji od slike ksenofobnog i nacionalističkog Poljaka. Mnogi govore kako je Poljska iznimno ljubazno prihvatila njihovo prisustvo, a što se tiče odbijanja nečijeg dolaska onda su to najviše Ukrajinci. Najmanje jedan milijun Ukrajinaca trenutačno radi u Poljskoj, ali procjene su da ih ima znatno više. Gospodarsko je u Ukrajini i dalje pod udarom sukoba na istoku zemlje i korupcije, a s obzirom da su se mnogi Poljaci preselili u zapadnoeuropske zemlje, Ukrajinci popunjavaju radne kvote. Poljaci i Ukrajinci su u složenim povijesnim i kulturnim odnosima, te je znatno veća ksenofobija prema Ukrajincima nego prema ne-Europljanima. Zapravo, u razgovoru sa studentima Gülenovog sveučilišta u Varšavi, te nastavnicima iz afričkih zemalja i Indije na drugim visokim učilištima po Poljskoj, saznajemo da se ovi imigranti osjećaju daleko bolje i sigurnije u Poljskoj nego primjerice u Italiji ili Francuskoj.
Nadalje, što se tiče antisemitizma, tu postoje povijesne zasade kojih se Poljska treba plašiti, ali PiS nije antisemitska stranka. Jarosław Kaczyński, čelnik ove stranke i osoba koja iz pozadine upravlja vladom, nastoji pokrenuti niz politika za promjenu poljskog društva nabolje. Zbog toga ima veliku potporu javnosti. Kaczyński je lukav i dobar igrač na europskoj razini. Privukao je u Poljsku nizozemski i britanski kapital, te za premijera predložio Mateusza Morawieckog, koji je kao nekadašnji menadžer, bankar, ekonomist, odvjetnik i povjesničar daleko pogodnije lice za europsk...
