Posljednjih godina autor ovog članka redovito posjećuje Poljsku. Ova država je u jugoistočnoj Europi redovito predmet šala i poruga, trajnih predrasuda i nerazumijevanja, ali istina je sasvim drugačija. Poljska se iznimno razvila, ima nevjerojatne potencijale i moć koliko-toliko neovisne politike. Najveća slavenska zemlja u europskom klubu ujedno je i bučna protivnica dominacije Bruxellesa, što Poljaci s oduševljenjem prihvaćaju. Kao posljedica, Poljska se stalno demonizira kao radikalno desna i nacionalistička zemlja, puna ksenofobije i antisemitizma. Istina je ponešto drugačija. Nekadašnja radikalno desna stranka Liga poljskih obitelji u potpunosti se raspala, Samoobrana je nestala sa samoubojstvom svog lidera, a Pravo i pravednost (PiS) vuče silne društvene poteze koji im osiguravaju potporu od oko 45 posto glasova.
Što se tiče ksenofobije, razgovor s mnogim strancima izvan Europe pomaže u dobivanju sasvim drugačije slike od one koju se pokušava nametnuti Poljacima. Visoko obrazovanje je u Poljskoj otvoreno cijelom svijetu. U proteklih tri godine autor je upoznao mnoštvo Indijaca, Pakistanaca, Afrikanaca, Ara...
Što se tiče ksenofobije, razgovor s mnogim strancima izvan Europe pomaže u dobivanju sasvim drugačije slike od one koju se pokušava nametnuti Poljacima. Visoko obrazovanje je u Poljskoj otvoreno cijelom svijetu. U proteklih tri godine autor je upoznao mnoštvo Indijaca, Pakistanaca, Afrikanaca, Ara...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se