S tri brza pucnja, Nathuram Godse je 30. siječnja 1948. godine promijenio tijek indijske povijesti. Hinduistički nacionalist ubio je Mohandasa Karamchanda Gandhija, dok je 78-godišnji predvodnik indijskog pokreta neovisnosti putovao na večernju molitvu u New Delhiju. Atentat će zaviti nedavno oslobođenu Indiju u crno. Žalovanje za Gandhijem uslijedilo je šest mjeseci nakon punog proglašenja neovisnosti. Tadašnji prvi indijski premijer Jawaharlal Nehru, Gandhijev sljedbenik i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, iskoristit će ovaj nemili događaj za napad na hinduističku nacionalističku organizaciju Rashtriya Swayamsewak Sangh (RSS), kojoj je Godse pripadao. Prije njegovog smaknuća 1949. godine, Godse je izgovorio cijelu litaniju protiv Gandhijeve ideologije koja je pokušala dovesti do sporazuma s muslimanima. Do tog dogovora nije došlo, što je dovelo do podjele Indije i stvaranja neovisnog Pakistana i Bangladeša.
Sedamdeset godina od Gandhijeve smrti, kao da se ništa nije promijenilo. Godseova poslanica i dalje odzvanja indijskim trenutačnim političkim prostorom, dok najveća svjetska demokracija kroči putem modernizacije, ali i ekstremnog nacionalizma. Hinduistički radikalizam je doživio svoj puni povratak pod premijerom Narendrom Modijem, čija stranka Bharatiya Janata (BJP) vlada Indijom otkako je 2014. godine premoćno pobijedila Indijski nacionalni kongres, političku stranku koju su osnovali Gandhi i Nehru tijekom njihove protukolonijalne borbe protiv Britanskog Carstva. Svakako, Godse je bio na marginama hinduističkog nacionalističkog pokreta i predstavljao je njegov najmilitantniji izraz, a BJP i ideološki mu prethodnik RSS nadaleko odbacuju njegov ekstremizam i poštuju Gandhija kao oca nacije. No, uz današnje pragmatične dionike BJP-a, koji je manje zainteresiran za podjele u zajednici, a više za pribavljanje stranih ulaganja kako bi se katalizirala ogromna indijska ekonomija, postoji i dio vladajuće strukture koja odzvanja protupakistanskim i protumuslimanskim glasovima kao što je to bilo za Gandhijeva života. Ne samo to; oni propituju odanost indijske muslimanske zajednice, koja broji 180 milijuna ljudi, te njihovo pravo na indijsko državljanstvo. U uspješnoj političkoj strategiji, BJP je takva pitanja uspješno iskoristio, a niti jedan od 282 kandidata koji su uspjeli ući u indijski parlament nisu muslimani.
Gandhi se protivio podjeli Indije, ali do nje je ipak došlo. U kolovozu 1947. godine nastali su neovisni Pakistan i Indija. To je Gandhija strašno pogodilo; čak je predlagao da Mohammed Ali Jinnah, osnivač Pakistana, postane premijer nepodijeljene Indije. No, podjela se nije mogla spriječiti. Dovela je do migracije oko 15 milijuna ljudi preko novih granica, te prouzročila smrt stotina tisuća hinduista, muslimana i sikha tijekom ove grozne epizode povijesti. Veliko nasilje podjele otvoreno se suprotstavljalo Gandhijevoj politici nenasilja, pa je Mahatma (što je njegova počasna titula koja znači 'velika duša') odbio sudjelovati u Danu neovisnosti 15. kolovoza 1947. godine.
Danas su Indija i Pakistan i dalje veliki neprijatelji. Obje zemlje posjeduju nuklearno naoružanje, triput su ratovali, a još nije riješeno pitanje Kašmira, spornog područja oko kojega su vođena dva rata. I dok se Indija sve više približava Afganistanu kako bi umanjila pakistanski utjecaj u ovoj napaćenoj zemlji, antagonizam između Islamabada i New Delhija opstaje i dalje.
Gdje je danas Gandhijeva vizija Indije? Gandhi je odbacio materijalizam Zapada kao dekadentnu misao i zagovarao je osnivanje nove indijske republike temeljene na federaciji sela. Također se borio za samoodrživost, filozofiju znanu kao swadeshi, koja je bila reakcija na indijsku kolonijalnu prošlost. No, Indija se odmakla od obje Gandhijeve misli. Nehru je prvo okrenuo Indiju k putu nadahnutom oslanjanju na sebe, posebno kroz program subvencije uvoza. No, indijski gospodarski problemi pod tim pristupom su rezultirali velikim rastom cijena, što je kroz desetljeća dovelo do kraha nakon sloma Sovjetskog Saveza, najjačeg međunarodnog partnera Indije. Istovremeno je u Indiji došlo do krize u platnoj bilanci. Tada su premijer P.V. Narasimha Rao i ministar financija (kasnije također premijer) Manmohan Singh počeli rušiti razrađen sustav obuzdavanja kapitalističkog djelovanja tvrtki i time zabili zadnji čavao na lijes Gandhijevog swadeshija, te ubrzali indijsku integraciju u globalna gospodarska kretanja. Država je ubrzo postala ovisna o prekomorskoj trgovini i počela snažno ulagati u pomorske kapacitete Indijskog oceana, što je ujedno označilo i početak rasta indijske pomorske snage. Njezina najveća prijetnja u ovom dijelu svijeta jest Kina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
