Masakr u Münchenu 5. rujna 1972. bio je napad za vrijeme održavanja ljetnih Olimpijskih igara u Zapadnoj Njemačkoj - palestinska teroristička organizacija pod nazivom "Crni rujan" zarobila je 11 pripadnika izraelskog olimpijskog tima koji su za vrijeme talačke krize ubijeni. Ovo je priča o tih 24 sata koji će šokirati svijet, ljude diljem planete koji su ovu tragediju pratili iz minute u minutu...
Bile su to važne Olimpijske igre za Njemačku, jedan od ciljeva bio je pokazati novu, drugačiju Njemačku, Njemačku koja se otarasila militarizma i nacističkog bremena prisjećajući se zadnje Olimpijade u Njemačkoj, one u Berlinu 1936. koju je Adolf Hitler uvelike iskoristio za svoju promociju.
Možda baš zbog te želje da se ostavi miroljubiv dojam, sigurnost na prostoru Olimpijskog sela zapravo je bila poprilično minimalna. I prije početka Olimpijade izraelska delegacija bila je zabrinuta zbog činjenice da na terenu nema naoružanih pripadnika snaga sigurnosti, a uskoro će se pokazati da je ta zabrinutost bila itekako opravdana...
Palestinska organizacija Crni rujan nastala je dvije godine ranije, 1970., kao reakcija na proglašenje vojne vlasti od strane tadašnjeg jordanskog kralja Husseina. Naime, u rujnu 1970. (otkuda i naziv organizacije) izbio je sukob između jordanske vojske i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koju je u to vrijeme vodio Yasser Arafat. Podsjetimo, nakon što je Jordan u ratu s Izraelom 1967. (Šestodnevni rat) izgubio Zapadnu obali, velik broj palestinskih PLO boraca prebacio se u Jordan gdje su osnovali svoje baze. Napetosti su jačale između PLO-a i kralja, a kada je PLO otvoreno počeo pozivati na svrgavanje monarhije izbio je krvavi sukob u kojem će biti ubijeno oko 3,400 PLO boraca i oko 530 pripadnika jordanske vojske.
Poraženi PLO seli se iz Jordana u Libanon, ali neki pripremaju osvetu - skupina PLO boraca osnovala je organizaciju pod nazivom Crni rujan upravo s tim ciljem. Koliko je Crni rujan bio pod kontrolom PLO-a i Arafata je i danas predmet debate.
Prvi napad Crnog rujna dogodio se 1971. kada su izveli atentat na jordanskog premijera, Wasfija Tala (koji je sudjelovao u kampanji izbacivanja PLO-a iz zemlje). Nakon toga su se pak prebacili na napade na izraelske mete, a masakr u Münchenu bit će njihova najzloglasnija "operacija" koja će šokirati svijet.
U rano jutro 5. rujna 1972., oko 04:30, za vrijeme trajanja drugog tjedna Olimpijade u Münchenu, pripadnici Crnog rujna, odjeveni u sportske uniforme (ali u svojim torbama umjesto sportske opreme nose jurišne puške, pištolje i bombe), s lakoćom preskaču ogradu Olimpijskog sela (jer su to radili i drugi sportaši, družeći se međusobno, izlazeći u grad, i posjećujući međusobne nacionalne kampove) bez skretanja pažnje na sebe. S ukradenim ključevima upali su u sobe izraelskih sportaša - u sukobu su odmah ubijena dvojica, a devetero ih je zarobljeno.
Kriza počinje. U jutro 5. rujna izraelska premijerka Golda Meir poziva druge zemlje da učine sve kako bi se spasili izraelski sportaši te da se osudi ovaj zločinački čin. Uskoro se oglasio i jordanski kralj Hussein, jedini lider jedne arapske zemlje koji je javno osudio napad - "Ovo je divljački zločin protiv civilizacije, počinjen od strane bolesnih umova", poručio je.
Počeli su pregovori. Palestinski otmičari tražili su oslobađanje 234 Palestinaca i drugih osoba u izraelskim zatvorima, ali također su tražili da se iz zapadnonjemačkih zatvora na slobodu puste i Andreas Baader i Ulrike Meinhof, osnivači njemačke militantne ljevičarske skupine Frakcija Crvene armije (RAF - poznata i pod nazivom "skupina Baader-Meinhof").
Izrael, vodeći se svojom politikom kako se s teroristima ne pregovara, odbio je njihove zahtjeve. Vidjevši da im zahtjevi neće biti ispunjeni Crni rujan su promijenili plan te sada traže prijevoz zrakoplovom do neke arapske zemlje (ne u Jordan, dakako).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.