Godine 1957, 4. listopada, u orbitu je lansiran prvi satelit - sovjetski Sputnik 1. I tako je krenulo ljudsko putovanje "prema gore" koje će kulminirati desetak godina kasnije dolaskom čovjeka na Mjesec, a idući horizonti tek čekaju na osvajanje, naročito Crveni planet, Mars.
No, sve je zapravo počelo s "malim" Sputnikom koji je zapravo bio sjajna metalna sfera širine 58 centimetara. Na nju su bile ugrađene četiri radio antene koje su slale signale.
Praćenje Sputnika sa Zemlje dalo je znanstvenicima pregršt novih i vrijednih informacija iako sam satelit nije na sebi imao senzore. Ipak, mjerenjem njegovih signala saznali smo podosta o gustoći u gornjim slojevima atmosfere. Također smo otkrili i kako se radio signali ponašaju na prostoru ionosfere. Satelit je lansiran s kozmodroma na prostoru današnjeg Kazahstana. Stigavši na svoje odredište, u Zemljinu orbitu, Sputnik je putovao brzinom od oko 29,000 kilometara na sat i trebalo mu je po 96,2 minute za svaki krug oko našeg Plavog planeta.
Slao je od tamo signale na 20,005 i 40,002 MHz i ono što je bilo uistinu fascinantno je činjenica da su ga mogli očitati i amaterski radio operateri diljem svijeta (letio je uglavnom preko naseljenog prostora Zemlje). To mora da je zaista bio poseban doživljaj, "prvi signal iz svemira"! 21 dan stizali su signali sa Sputnika i tada, 26. listopada 1957. u tišini Zemljine orbite istrošile su se njegove baterije. Iako sada u tišini, nastavio je svoje "krugove" oko našeg doma sve do početka iduć...
No, sve je zapravo počelo s "malim" Sputnikom koji je zapravo bio sjajna metalna sfera širine 58 centimetara. Na nju su bile ugrađene četiri radio antene koje su slale signale.
Praćenje Sputnika sa Zemlje dalo je znanstvenicima pregršt novih i vrijednih informacija iako sam satelit nije na sebi imao senzore. Ipak, mjerenjem njegovih signala saznali smo podosta o gustoći u gornjim slojevima atmosfere. Također smo otkrili i kako se radio signali ponašaju na prostoru ionosfere. Satelit je lansiran s kozmodroma na prostoru današnjeg Kazahstana. Stigavši na svoje odredište, u Zemljinu orbitu, Sputnik je putovao brzinom od oko 29,000 kilometara na sat i trebalo mu je po 96,2 minute za svaki krug oko našeg Plavog planeta.
Slao je od tamo signale na 20,005 i 40,002 MHz i ono što je bilo uistinu fascinantno je činjenica da su ga mogli očitati i amaterski radio operateri diljem svijeta (letio je uglavnom preko naseljenog prostora Zemlje). To mora da je zaista bio poseban doživljaj, "prvi signal iz svemira"! 21 dan stizali su signali sa Sputnika i tada, 26. listopada 1957. u tišini Zemljine orbite istrošile su se njegove baterije. Iako sada u tišini, nastavio je svoje "krugove" oko našeg doma sve do početka iduć...
