Pad Rima, odnosno pad Zapadnog Rimskog Carstva, bio je proces koji je potrajao, poprilično, ali može se reći kako su stvari polako počele ići nizbrdo nakon što je Carstvo negdje početkom 2. stoljeća nove ere doseglo svoj teritorijalni vrhunac. Dakako, dok je Rim bio "centar svijeta", u brojnim pogledima, uspješno se branio od napada barbara, no ti "barbari" neće vječno ostati primitivne horde koje jurišaju na Carstvo... Do početka 5. stoljeća neke stvari će se radikalno promijeniti. Naime, germanska plemena, nakon četiri stoljeća kontakta s Rimskim Carstvom, proći će kroz veliku društvenu, ekonomsku, ali i tehnološku evoluciju.
Kronološki gledano imamo jednu razvojnu "klackalicu" kroz prvih nekoliko stoljeća naše ere - Rim je, kako smo i spomenuli, već dosegao svoj razvojni vrhunac i počeo je proces stagnacije i slabljenja, u isto vrijeme germanske plemenske konfederacije jačaju, povećava se njihova ekonomska proizvodnja, a uskoro će toliko ojačati da će biti u stanju učiniti stoljećima nezamislivo - vojno izazvati Rim!
Tu će se posebno istaknuti zapadna germanska plemena, Zapadni Goti ili često nazivani Vizigoti - skupina koja je proizašla iz Gota, prema nekim izvorima vjerojatno inicijalno dolaze s prostora Skandinavije. Rim je itekako bio svjestan Vizigota, s njima su u nekoliko navrata ratovali te se mirili, no mirovni sporazumi često su se raspadali.
Znali su Rimljani da su im Vizigoti prijetnja, ali malo tko je mogao zamisliti da bi isti mogli upasti jednog dana u sam Rim - no upravo to će se i dogoditi 27. kolovoza 410. godine!
Kako im je to pošlo za rukom? Djelomični "krivac" bili su Huni koji su u kasnom 4. stoljeću počeli masovno upadati na prostore germanskih plemena što je zapravo Gote "poguralo" još i žešće unutar i prema Rimskom Carstvu. Inicijalno Goti su čak dobili sklonište od Huna na istoku Rimskog Carstva, ali ubrzo između njih i Rimljana izbija sukob - sukob u kojem Rim više nije bio u stanju dominirati.
Sam grad Rim te kobne 410. godine imao je, prema procjenama, oko 800,000 stanovnika što znači da je tada bio najveći grad na svijetu.
No, Vizigoti prvo će zaprijetiti Rimu dvije godine ranije, 408. Tada su se, na čelu s liderom po imenu Alaric, pojavili pred Rimom, a na ulicama grada zavladala je velika panika.
Rim je tada još uvijek bio religijski poprilično miješan grad, mnogi su još bili pogani te su isti, suočivši se s prijetnjom, zatražili da se ponovno u grad vrate poganski rituali. Papa Inocent I. čak je i pristao na to, ali pod uvjetom da se isti prakticiraju u privatnosti. Poganski svećenici su pak konstatirali da se njihova žrtvovanja mogu izvoditi jedino javno, ni više ni manje nego na rimskom Forumu, pa je ta ideja tako propala.
Rimski car u to doba bio je Honorije, a njegova supruga Serena, prema mišljenju nek...
Kronološki gledano imamo jednu razvojnu "klackalicu" kroz prvih nekoliko stoljeća naše ere - Rim je, kako smo i spomenuli, već dosegao svoj razvojni vrhunac i počeo je proces stagnacije i slabljenja, u isto vrijeme germanske plemenske konfederacije jačaju, povećava se njihova ekonomska proizvodnja, a uskoro će toliko ojačati da će biti u stanju učiniti stoljećima nezamislivo - vojno izazvati Rim!
Tu će se posebno istaknuti zapadna germanska plemena, Zapadni Goti ili često nazivani Vizigoti - skupina koja je proizašla iz Gota, prema nekim izvorima vjerojatno inicijalno dolaze s prostora Skandinavije. Rim je itekako bio svjestan Vizigota, s njima su u nekoliko navrata ratovali te se mirili, no mirovni sporazumi često su se raspadali.
Znali su Rimljani da su im Vizigoti prijetnja, ali malo tko je mogao zamisliti da bi isti mogli upasti jednog dana u sam Rim - no upravo to će se i dogoditi 27. kolovoza 410. godine!
Kako im je to pošlo za rukom? Djelomični "krivac" bili su Huni koji su u kasnom 4. stoljeću počeli masovno upadati na prostore germanskih plemena što je zapravo Gote "poguralo" još i žešće unutar i prema Rimskom Carstvu. Inicijalno Goti su čak dobili sklonište od Huna na istoku Rimskog Carstva, ali ubrzo između njih i Rimljana izbija sukob - sukob u kojem Rim više nije bio u stanju dominirati.
Sam grad Rim te kobne 410. godine imao je, prema procjenama, oko 800,000 stanovnika što znači da je tada bio najveći grad na svijetu.
No, Vizigoti prvo će zaprijetiti Rimu dvije godine ranije, 408. Tada su se, na čelu s liderom po imenu Alaric, pojavili pred Rimom, a na ulicama grada zavladala je velika panika.
Rim je tada još uvijek bio religijski poprilično miješan grad, mnogi su još bili pogani te su isti, suočivši se s prijetnjom, zatražili da se ponovno u grad vrate poganski rituali. Papa Inocent I. čak je i pristao na to, ali pod uvjetom da se isti prakticiraju u privatnosti. Poganski svećenici su pak konstatirali da se njihova žrtvovanja mogu izvoditi jedino javno, ni više ni manje nego na rimskom Forumu, pa je ta ideja tako propala.
Rimski car u to doba bio je Honorije, a njegova supruga Serena, prema mišljenju nek...
