Kada se zapravo počeo raspadati Sovjetski Savez? Moglo bi se reći da prve "početke kraja" nalazimo u predviđanjima kolapsa SSSR-a, no kako danas i znamo, malo tko je uspješno predvidio da će se SSSR tako naglo raspasti. Bilo je nekih koji su nagađali, poznat je esej ruskog disidenta Andreja Amalrika iz 1970. pod nazivom "Hoće li Sovjetski Savez preživjeti do 1984?". Iako je Amalrik, otprilike, detektirao razloge zbog kojih bi se SSSR mogao raspasti, očigledno nije točno predvidio godinu, a nisu ni drugi.
Istaknuti američki diplomat i savjetnik u brojnim administracijama, Zbigniew Brzezinski (preminuo je 2017. godine), tvrdi kako je još 1950. glavna teza njegovog diplomskog rada bila kolaps SSSR-a (no ista nije objavljena). Brojna poznata i manje poznata imena spekulirala su o kraju SSSR-a, no ne može se reći da su bili baš točni u svojim predviđanjima.
Dakako, kada je Berlinski zid pao u studenom 1989. mnogi su zaključili da će uskoro pasti i SSSR, te su bili u pravu. Zapravo tijekom cijele 1989. osjećalo se da bi se nešto značajno uskoro moglo dogoditi. Zanimljiv je podatak da je tadašnji iranski vrhovni vođa, ajatolah Ruhollah Homeini, još 7. siječnja 1989. napisao pismo tadašnjem sovjetskom lideru Mihailu Gorbačovu - jedino pismo koje je Homeini ikada napisao jednom stranom lideru. U pismu, kojeg su osobno Gorbačovu dostavili visoki iranski diplomati, Homeini piše kako se komunizam u sovjetskom bloku raspada te je pozvao Gorbačova da razmisli o Islamu kao o alternativi komunističkoj ideologiji (!).
Kada govorimo o raspadu SSSR-a debate su se nastavile i nakon pada, odnosno debate o tome kada je točno "počeo raspad". Neki tvrde kako je SSSR sam sebi presudio invazijom na Afganistan. Mnogi se pak slažu kako je pravi početak kraja bio Gorbačovljeva politika liberalizacije (Perestrojka i Glasnost) koja je kod mnogih sovjetskih republika, naročito u istočnoj Europi probudila nadu za odcjepljenjem.
Te debate traju i danas, no kada baš govorimo o današnjem danu, 26. prosincu, to je ujedno i zadnji dan SSSR-a.
Na današnji dan je i formalno prestao postojati SSSR. Da, tek dan nakon Božića 1991. godine. Mnogima se taj datum čini poprilično kasno, no treba imati na umu da ovdje govorimo o formalnom prekidu postojanja - proces sovjetske dezintegracije trajao je već neko vrijeme i znalo se gdje ide.
Dan ranije, 25. prosinca, zadnji sovjetski lider Mihail Gorbačov proglasio je vlastiti ured nepostojećim te je sve ovlasti - uključujući i šifre za korištenje sovjetskih nuklearnih bombi - predao ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu.
Kada se SSSR formalno raspao zapravo je već bio nepostojeća tvorevina - naime, te 1991. godine, od kolovoza do prosinca, sve zemlje članice istog već su se odcijepile od saveza, čak i Rusija. Drugim riječima, moglo bi se reći da je Gorbačovljev ured bio zadnji "teritorij" SSSR-a.
Raspadom SSSR-a završen je i Hladni rat, upravo se 26. prosinca 1991. uzima kao datum "kraja Hladnog rata". Nestao je i socijalistički blok u Europi. Dio zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza ušao je u nove ekonomske organizacije kao što su Komonvelt neovisnih država (CIS), Euroazijska ekonomska zajednica, Euroazijska carinska unija itd. No, dio sovjetskih republika prešao je na "drugu stranu" priključivši se NATO-u i Europskoj uniji (3 baltičke zemlje - Litva, Latvija i Estonija).
25. prosinca, u 19:32 po moskovskom vremenu, s Kremlja je po zadnji put spuštena sovjetska zastava te odsvirana sovjetska himna. Na njeno mjesto, u 23:30, podignuta je stara, pred-revolucionarna zastava Rusije.
Idućeg dana, 26. prosinca, Vijeće Republika, gornji dom Saveza Vrhovnog Sovjeta, izglasalo je samo sebi prestanak postojanja.
Na zadnji dan 1991. godine, UN prihvaća pismo ruskog predsjednika Jeljcina u kojem se argumentira kako je Rusija nasljednica SSSR-a te kako će ona preuzeti postojeće permanentno mjesto s pravom veta u UN Vijeću sigurnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
