Jesenska večer, moskovsko kazalište u gradskoj četvrti Dubrovka (službenog naziva Dom kulture Dubrovka), kojih 4 kilometra jugoistočno od Kremlja. Kazalište je puno, igra rasprodani mjuzikl Nord-Ost. Zaposleni u teatru znaju predstavu na pamet, iznimno je popularna i igra već godinu dana, još od listopada 2001. Fiktivna je to priča o povijesnom otkriću ruskog otočja Severnaja Zemlja. Počinje drugi čin, negdje oko 21 sat, 23. listopad 2002. Odjednom kaos.
U samu zgradu kazališta zabija se autobus koji probija zid i ulazi ravno u glavnu halu. U autobusu je 40 do 50 naoružanih maskiranih muškaraca. Izlaze iz autobusa i pucaju u zrak... Upravo je počela jedna od najstrašnijih talačkih kriza u povijesti moderne Rusije koja je trajala od 23. do 26. listopada.
Naoružani militanti su čečenski ekstremisti. Uzimaju između 850 i 900 talaca, publiku, izvođače, zaposlenike... Nastala je panika, dio glumaca koji su se nalazili iza pozornice, kada su shvatili što se događa, uspjeli su pobjeći kroz prozor i pozvati policiju.
Lider militanata poručio je kako su oni "samoubilačka jedinica iz 29. divizije" (zapravo je bila riječ o čečenskoj terorističkoj organizaciji pod nazivom "Islamska pukovnija za posebne namjene") te kako nemaju ništa protiv stranih državljana, kojih se te noći u kazalištu nalazilo oko 75 (iz 14 različitih zemalja), poručivši kako će osloboditi sve oni koji mogu kao dokaz pokazati svoju putovnicu.
Taj zapovjednik militanata bio je Mosvar Barajev, nećak ubijenog čečenskog lidera Arbija Barajeva. Poručio je kako će sve taoce pobiti ukoliko se ruska vojska bezuvjetno ne povuče iz Čečenije. Rok za povlačenje je tjedan dana - nakon toga krenut će s ubijanjem taoca. Također je poručio kako artiljerijski i zračni napadi ruske vojske moraju prestati već idućeg dana. Nadalje, od ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je tada tek dvije godine na vlasti, traži se da javno poruči pred cijelom zemljom kako završava rat u Čečeniji.Nekoliko taoca uspjelo se javiti mobitelima iz kazališta. Poručili su kako militanti imaju granate, mine, razne improvoizirane eksplozivne naprave koje nose kao pojas. Militanti su među sobom razgovarali na arapskom jeziku. Među militantima bilo je i žena koje su nosile nikab, muslimanski odjevni predmet koji nije tradicionalan za regiju sjevernog Kavkaza.
Uskoro se oglasio i lider čečenskih muslimana iz Čečenije, Mufti Akhmad-Khadzhi Shamayev - ogradio se od terorističkog napada te poručio kako ne zna tko su napadači.
U samom kazalištu situacija je, očekivano, bila ekstremno napeta. Nervozni militanti pratili su pozorno medijske izvještaje, prijeteći cijelo vrijeme taocima da će ih ubiti, da će cijelu zgradu raznijeti...
Ispred zgrade gomilala se ruska policija, specijalne snage, no prvi veći incident dogodio se tek negdje...
U samu zgradu kazališta zabija se autobus koji probija zid i ulazi ravno u glavnu halu. U autobusu je 40 do 50 naoružanih maskiranih muškaraca. Izlaze iz autobusa i pucaju u zrak... Upravo je počela jedna od najstrašnijih talačkih kriza u povijesti moderne Rusije koja je trajala od 23. do 26. listopada.
Naoružani militanti su čečenski ekstremisti. Uzimaju između 850 i 900 talaca, publiku, izvođače, zaposlenike... Nastala je panika, dio glumaca koji su se nalazili iza pozornice, kada su shvatili što se događa, uspjeli su pobjeći kroz prozor i pozvati policiju.
Lider militanata poručio je kako su oni "samoubilačka jedinica iz 29. divizije" (zapravo je bila riječ o čečenskoj terorističkoj organizaciji pod nazivom "Islamska pukovnija za posebne namjene") te kako nemaju ništa protiv stranih državljana, kojih se te noći u kazalištu nalazilo oko 75 (iz 14 različitih zemalja), poručivši kako će osloboditi sve oni koji mogu kao dokaz pokazati svoju putovnicu.
Taj zapovjednik militanata bio je Mosvar Barajev, nećak ubijenog čečenskog lidera Arbija Barajeva. Poručio je kako će sve taoce pobiti ukoliko se ruska vojska bezuvjetno ne povuče iz Čečenije. Rok za povlačenje je tjedan dana - nakon toga krenut će s ubijanjem taoca. Također je poručio kako artiljerijski i zračni napadi ruske vojske moraju prestati već idućeg dana. Nadalje, od ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je tada tek dvije godine na vlasti, traži se da javno poruči pred cijelom zemljom kako završava rat u Čečeniji.Nekoliko taoca uspjelo se javiti mobitelima iz kazališta. Poručili su kako militanti imaju granate, mine, razne improvoizirane eksplozivne naprave koje nose kao pojas. Militanti su među sobom razgovarali na arapskom jeziku. Među militantima bilo je i žena koje su nosile nikab, muslimanski odjevni predmet koji nije tradicionalan za regiju sjevernog Kavkaza.
Uskoro se oglasio i lider čečenskih muslimana iz Čečenije, Mufti Akhmad-Khadzhi Shamayev - ogradio se od terorističkog napada te poručio kako ne zna tko su napadači.
U samom kazalištu situacija je, očekivano, bila ekstremno napeta. Nervozni militanti pratili su pozorno medijske izvještaje, prijeteći cijelo vrijeme taocima da će ih ubiti, da će cijelu zgradu raznijeti...
Ispred zgrade gomilala se ruska policija, specijalne snage, no prvi veći incident dogodio se tek negdje...
