Charles de Gaulle, rođen je 22. studenog 1890, jedan je od najistaknutijih ličnosti u francuskoj povijesti
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postaje lider Slobodne Francuske, francuske Vlade u egzilu (u Londonu) koju je vodila organizacija francuskog otpora, La Résistance française, protiv sila osovine. U to vrijeme djelovala su dva pokreta otpora - jedan komunistički, a jedan lojalan Charlesu de Gaulle.
26. kolovoza njegove trupe (zajedno s američkim) ulaze u Pariz koji je još od lipnja 1940. pod okupacijom nacista. Pobjedu nad nacistima proslavio je velikom trijumfalnom paradom po aveniji Champs-Élysées. Dakako, glavni događaj koji će prethoditi oslobađanju Pariza svakako je bilo iskrcavanje saveznika u Normandiji 6.6.1944. - tada je snažnije ustao i francuski pokret otpora u Parizu, a 19. kolovoza zauzeli su sjedište policije i nekoliko vladinih zgrada.
U mjesecima koji su uslijedili uhićeno je desetak tisuća Parižana koji su surađivali s Nijemcima, oko 8 tisuća je osuđeno, a njih 116 pogubljeno.
Kada govorimo o de Gaulleu, politički gledano jedna od njegovih najvećih zasluga bila je činjenica da je uspio Francusku uvesti u klub velikih sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu, unatoč tome da je Francuska poražena još 1940. Upravo zahvaljujući njemu Francuska se izborila za mjesto stalne članice UN Vijeća Sigurnosti 1945. uz SAD, Britaniju, Rusiju (tadašnji SSSR) i Kinu (stalne članice UNVS-a imaju pravo veta).
Nakon Drugog svjetskog rata De Gaulle je utemeljio Petu Francusku Republiku (1958.), a od 1959. do 1969. služio kao njen prvi predsjednik. Da se nije dogodio Rat u Alžiru, De Gaulle bi vjerojatno nakon Drugog svjetskog rata polako, ali sigurno, nestao s političke scene, no sukob - krvava borba Alžira za neovisnost od Francuske (što su i dobili nakon 8 godina rata - rat je trajao od 1954. do 1962.) - vratio je De Gaullea na scenu, tj. vratila ga je politička klasa koja je smatrala da im je ponovno potreban i bitan.
Njegov povratak na čelo Francuske bio je početak golizma, važne političke ideologije u novijoj povijesti Francuske.
Golizam je ideja o suverenitetu i samostalnosti. Glavna tema Gaulleove vanjske politike bila je ustrajanje na što je većoj mogućoj nezavisnosti Francuske. Politika se također fokusirala na zadržavanje kontrole (i utjecaja) nad francuskim kolonijama, naročito kada je riječ o Indokini.
No, ključna karakteristika bio je stav da Francuska može, i mora, biti suverena i snažna bez da se oslanja na bilo koju drugu silu. Takva politika je ujedno dovela i do stvaranja francuskog nuklearnog arsenala. Golizam odbacuje svako podilaženje bilo kojoj stranoj sili - u to vrijeme to se primarno odnosilo na SAD i SSSR.
Već iz ovih kratkih crtica postaje jasno zašto su SAD i Britanija bile iznimno kritične prema francuskom pre...
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postaje lider Slobodne Francuske, francuske Vlade u egzilu (u Londonu) koju je vodila organizacija francuskog otpora, La Résistance française, protiv sila osovine. U to vrijeme djelovala su dva pokreta otpora - jedan komunistički, a jedan lojalan Charlesu de Gaulle.
26. kolovoza njegove trupe (zajedno s američkim) ulaze u Pariz koji je još od lipnja 1940. pod okupacijom nacista. Pobjedu nad nacistima proslavio je velikom trijumfalnom paradom po aveniji Champs-Élysées. Dakako, glavni događaj koji će prethoditi oslobađanju Pariza svakako je bilo iskrcavanje saveznika u Normandiji 6.6.1944. - tada je snažnije ustao i francuski pokret otpora u Parizu, a 19. kolovoza zauzeli su sjedište policije i nekoliko vladinih zgrada.
U mjesecima koji su uslijedili uhićeno je desetak tisuća Parižana koji su surađivali s Nijemcima, oko 8 tisuća je osuđeno, a njih 116 pogubljeno.
Kada govorimo o de Gaulleu, politički gledano jedna od njegovih najvećih zasluga bila je činjenica da je uspio Francusku uvesti u klub velikih sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu, unatoč tome da je Francuska poražena još 1940. Upravo zahvaljujući njemu Francuska se izborila za mjesto stalne članice UN Vijeća Sigurnosti 1945. uz SAD, Britaniju, Rusiju (tadašnji SSSR) i Kinu (stalne članice UNVS-a imaju pravo veta).
Nakon Drugog svjetskog rata De Gaulle je utemeljio Petu Francusku Republiku (1958.), a od 1959. do 1969. služio kao njen prvi predsjednik. Da se nije dogodio Rat u Alžiru, De Gaulle bi vjerojatno nakon Drugog svjetskog rata polako, ali sigurno, nestao s političke scene, no sukob - krvava borba Alžira za neovisnost od Francuske (što su i dobili nakon 8 godina rata - rat je trajao od 1954. do 1962.) - vratio je De Gaullea na scenu, tj. vratila ga je politička klasa koja je smatrala da im je ponovno potreban i bitan.
Njegov povratak na čelo Francuske bio je početak golizma, važne političke ideologije u novijoj povijesti Francuske.
Golizam je ideja o suverenitetu i samostalnosti. Glavna tema Gaulleove vanjske politike bila je ustrajanje na što je većoj mogućoj nezavisnosti Francuske. Politika se također fokusirala na zadržavanje kontrole (i utjecaja) nad francuskim kolonijama, naročito kada je riječ o Indokini.
No, ključna karakteristika bio je stav da Francuska može, i mora, biti suverena i snažna bez da se oslanja na bilo koju drugu silu. Takva politika je ujedno dovela i do stvaranja francuskog nuklearnog arsenala. Golizam odbacuje svako podilaženje bilo kojoj stranoj sili - u to vrijeme to se primarno odnosilo na SAD i SSSR.
Već iz ovih kratkih crtica postaje jasno zašto su SAD i Britanija bile iznimno kritične prema francuskom pre...
