O glazbenim ukusima se ne raspravlja, kažu, ali ipak, teško je oteti se dojmu da glazba zadnjih godina, zapravo dva zadnja desetljeća (petina 21. stoljeća je već za nama!) počinje zvučati... generično - i to s tendencijom sve veće zasićenosti. Može se reći da je to subjektivni dojam, da je glazba postala tek proizvod kao i svi drugi, a nekoć je zaista bila ne samo usputna audio podloga već i prostor za razmišljanje, doživljavanje, pokretanje ideja i emocija - no, čini se ipak da to nije samo subjektivni dojam jer su napravljena i konkretna istraživanja koja potvrđuju upravo rečeno (odličnu video analizu na tu temu naziva "Zašto je moderna glazba tako loša" napravio je poznati Youtuber pod nadimkom Thoughty2 te se koristi znanstvenim istraživanjima na tu temu - njegov video možete pogledati ovdje).
To nije vidljivo samo u glazbi već i u svim drugim kreativnim domenama - odnosno domenama koje bi trebale biti kreativne! Generična nije samo popularna glazba već i film, knjige, pa čak i industrija video igara. Naravno, svako malo pojavi se i poneki "dragulj", ali intervali između istih sve su veći i veći. Zašto je to tako? Razlog je jednostavan - zbog profitabilnosti. Ali zar nije glazba i nekoć bila profitabilna? Jest, ali se nije do te mjere "igralo na sigurno". Glazbenici su se tada stvarali sami, a tek neki bi dogurali do ugovora za snimanje albuma. Ako bi isti postao hit, prihod bi bio velik, ali sve što nije hit potencijalni je gubitak popriličnog novca.
Stoga je glazbena industrija "evoluirala" na način da polazi iz jedne sasvim druge pretpostavke - umjesto da glazbenicima daje slobodu ona im je oduzima, pa sve češće čak i u njihovom nastajanju. Glazbu oblikuju menadžeri, jedni te isti producenti i tekstopisci (Max Martin i ekipa), a "zvijezde" se biraju prema analizi nametnutih trendova, često još i kao djeca (Justin Bieber, Britney Spears...).
Na Zapadu je to uzelo velikog maha, glazba je postala korporativna, no na Istoku, naročito u nekim dijelovima Azije, taj proces došao je do ekstrema, primjerice u Južnoj Koreji gdje je ultra-popularan tzv. K-POP (Korejski pop). Ta pop glazba zaludila je i dobar dio zapadnog slušateljstva, naročito tinejdžerske dobi jer i same zvijezde K-POP-a su najčešće tinejdžeri i tinejdžerke. No iako nastoje ostaviti dojam da su sretni, veseli i vječno nasmijani, iza kulisa krije se gotovo robovlasnički sistem eksploatacije.
Ono što bi trebalo biti lijepo, autentično, ekspresivno, nadahnjujuće, srozalo se na korporativni stroj koji razmišlja isključivo o jednom faktoru - profitu.
Naravno, pritom govorimo o direktnom mainstreamu, najvećim "hitmakerima". Jasno je da i danas na sceni postoje izvođači, pa i vrlo popularni, koji su zadržali svoju autentičnost (vjerojatno zbog činjenice da je industrija zaključila da se ...
To nije vidljivo samo u glazbi već i u svim drugim kreativnim domenama - odnosno domenama koje bi trebale biti kreativne! Generična nije samo popularna glazba već i film, knjige, pa čak i industrija video igara. Naravno, svako malo pojavi se i poneki "dragulj", ali intervali između istih sve su veći i veći. Zašto je to tako? Razlog je jednostavan - zbog profitabilnosti. Ali zar nije glazba i nekoć bila profitabilna? Jest, ali se nije do te mjere "igralo na sigurno". Glazbenici su se tada stvarali sami, a tek neki bi dogurali do ugovora za snimanje albuma. Ako bi isti postao hit, prihod bi bio velik, ali sve što nije hit potencijalni je gubitak popriličnog novca.
Stoga je glazbena industrija "evoluirala" na način da polazi iz jedne sasvim druge pretpostavke - umjesto da glazbenicima daje slobodu ona im je oduzima, pa sve češće čak i u njihovom nastajanju. Glazbu oblikuju menadžeri, jedni te isti producenti i tekstopisci (Max Martin i ekipa), a "zvijezde" se biraju prema analizi nametnutih trendova, često još i kao djeca (Justin Bieber, Britney Spears...).
Na Zapadu je to uzelo velikog maha, glazba je postala korporativna, no na Istoku, naročito u nekim dijelovima Azije, taj proces došao je do ekstrema, primjerice u Južnoj Koreji gdje je ultra-popularan tzv. K-POP (Korejski pop). Ta pop glazba zaludila je i dobar dio zapadnog slušateljstva, naročito tinejdžerske dobi jer i same zvijezde K-POP-a su najčešće tinejdžeri i tinejdžerke. No iako nastoje ostaviti dojam da su sretni, veseli i vječno nasmijani, iza kulisa krije se gotovo robovlasnički sistem eksploatacije.
Ono što bi trebalo biti lijepo, autentično, ekspresivno, nadahnjujuće, srozalo se na korporativni stroj koji razmišlja isključivo o jednom faktoru - profitu.
Naravno, pritom govorimo o direktnom mainstreamu, najvećim "hitmakerima". Jasno je da i danas na sceni postoje izvođači, pa i vrlo popularni, koji su zadržali svoju autentičnost (vjerojatno zbog činjenice da je industrija zaključila da se ...
