Još za vrijeme Drugog svjetskog rata Čehoslovačka je ušla u sovjetsku sferu utjecaja, a od 1948. na vlasti je jedna i jedina stranka, Komunistička partija. No, kada ja 1968. na čelo partije došao Aleksander Dubček stvari su se počele mijenjati - počeo je provoditi novu politiku pod sloganom "Socijalizam s ljudskim licem". Počela se ukidati cenzura medija, liberaliziralo se društvo, došlo je do velike eksplozije kreativnosti u filmu i drugim medijima, naročito na veliko zadovoljstvo studenata koji su prigrlili reforme.
No, liberalizacija se nikako nije dopadala tvrdolinijašima iz stranke, a još manje sovjetskom vodstvu koji su u Dubčekovim reformama vidjeli opasnost po gubitak Čehoslovačke koja je do tada bila duboko u njihovoj sferi utjecaja, iza tzv. "Željezne zavjese".
Sovjetsko vodstvo odlučilo je kako se Dubčeka i njegove reforme mora zaustaviti - i to silom. 20. kolovoza 1968. su stoga pokrenuli invaziju na Čehoslavačku, invaziju u kojoj su sudjelovale sve zemlje iz tadašnjeg Varšavskog pakta (izuzev Rumunjske i Albanije, dok je Istočna Njemačka sudjelovala s vrlo malim brojem ljudi, tek skupinom savjetnika).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.