Još za vrijeme Drugog svjetskog rata Čehoslovačka je ušla u sovjetsku sferu utjecaja, a od 1948. na vlasti je jedna i jedina stranka, Komunistička partija. No, kada ja 1968. na čelo partije došao Aleksander Dubček stvari su se počele mijenjati - počeo je provoditi novu politiku pod sloganom "Socijalizam s ljudskim licem". Počela se ukidati cenzura medija, liberaliziralo se društvo, došlo je do velike eksplozije kreativnosti u filmu i drugim medijima, naročito na veliko zadovoljstvo studenata koji su prigrlili reforme.
No, liberalizacija se nikako nije dopadala tvrdolinijašima iz stranke, a još manje sovjetskom vodstvu koji su u Dubčekovim reformama vidjeli opasnost po gubitak Čehoslovačke koja je do tada bila duboko u njihovoj sferi utjecaja, iza tzv. "Željezne zavjese".
Sovjetsko vodstvo odlučilo je kako se Dubčeka i njegove reforme mora zaustaviti - i to silom. 20. kolovoza 1968. su stoga pokrenuli invaziju na Čehoslavačku, invaziju u kojoj su sudjelovale sve zemlje iz tadašnjeg Varšavskog pakta (izuzev Rumunjske i Albanije, dok je Istočna Njemačka sudjelovala s vrlo malim brojem ljudi, tek skupinom savjetnika).
Bila je to ogromna invazija s oko 250,000 vojnika. Ta politika nazivala se "Brežnjeva doktrina", po tadašnjem sovjetskom lideru Leonidu Brežnjevu. Što je zapravo bila Brežnjeva doktrina? Bila je to zapravo sovjetska vanjska politika koja je držala da svaka prijetnja socijalističkoj vladavini u bilo kojoj državi sovjetskog bloka i u istočnoj Europi predstavlja prijetnju za sve njih - te stoga opravdava intervenciju drugih socijalističkih država.
Invazijom na Čehoslovačku ugušen je period koji se nazivao Praško proljeće. Pritom je ubijeno 137 Čehoslovaka, a oko 500 ih je ranjeno.
Kako se Moskva tako olako odlučila za invaziju? Jedan od razloga je bio i taj što su znali da Pragu NATO sigurno neće priskočiti u pomoć - tadašnji američki predsjednik Lyndon B. Johnson već je bio duboko involviran u Rat u Vijetnamu i nije imao nikakve volje za neki dodatni sukob. U isto vrijeme je nastojao s Moskvom dogovoriti sporazum o kontroli naoružanja (SALT) te se nije htio zamjeriti tamošnjem vodstvu dajući im zapravo do znanja da mogu s Čehoslovačkom raditi što god žele.
20. kolovoza 1968. u otprilike 11 sati navečer krenula je invazija - na Čehoslovačku su simultano iz 4 pravca krenule 4 vojske - sovjetska, bugarska, poljska i mađarska vojska. Ušli su s oko 250,000 vojnika i oko 2,000 tenkova. Kasnije se broj trupa povećao na 500,000.
Brežnjev je svakako želio da akcija izgleda multilateralno, odnosno da to bude "koalicijska" invazija (za razliku od sovjetskog lomljenja mađarske pobune 1956.) - takvom taktikom, angažirajući druge zemlje za akciju koju predvode, se i danas služe agresori, primjerice SAD u Libiji, Afganistanu i Iraku, i kasnije Saudij...
No, liberalizacija se nikako nije dopadala tvrdolinijašima iz stranke, a još manje sovjetskom vodstvu koji su u Dubčekovim reformama vidjeli opasnost po gubitak Čehoslovačke koja je do tada bila duboko u njihovoj sferi utjecaja, iza tzv. "Željezne zavjese".
Sovjetsko vodstvo odlučilo je kako se Dubčeka i njegove reforme mora zaustaviti - i to silom. 20. kolovoza 1968. su stoga pokrenuli invaziju na Čehoslavačku, invaziju u kojoj su sudjelovale sve zemlje iz tadašnjeg Varšavskog pakta (izuzev Rumunjske i Albanije, dok je Istočna Njemačka sudjelovala s vrlo malim brojem ljudi, tek skupinom savjetnika).
Bila je to ogromna invazija s oko 250,000 vojnika. Ta politika nazivala se "Brežnjeva doktrina", po tadašnjem sovjetskom lideru Leonidu Brežnjevu. Što je zapravo bila Brežnjeva doktrina? Bila je to zapravo sovjetska vanjska politika koja je držala da svaka prijetnja socijalističkoj vladavini u bilo kojoj državi sovjetskog bloka i u istočnoj Europi predstavlja prijetnju za sve njih - te stoga opravdava intervenciju drugih socijalističkih država.
Invazijom na Čehoslovačku ugušen je period koji se nazivao Praško proljeće. Pritom je ubijeno 137 Čehoslovaka, a oko 500 ih je ranjeno.
Kako se Moskva tako olako odlučila za invaziju? Jedan od razloga je bio i taj što su znali da Pragu NATO sigurno neće priskočiti u pomoć - tadašnji američki predsjednik Lyndon B. Johnson već je bio duboko involviran u Rat u Vijetnamu i nije imao nikakve volje za neki dodatni sukob. U isto vrijeme je nastojao s Moskvom dogovoriti sporazum o kontroli naoružanja (SALT) te se nije htio zamjeriti tamošnjem vodstvu dajući im zapravo do znanja da mogu s Čehoslovačkom raditi što god žele.
20. kolovoza 1968. u otprilike 11 sati navečer krenula je invazija - na Čehoslovačku su simultano iz 4 pravca krenule 4 vojske - sovjetska, bugarska, poljska i mađarska vojska. Ušli su s oko 250,000 vojnika i oko 2,000 tenkova. Kasnije se broj trupa povećao na 500,000.
Brežnjev je svakako želio da akcija izgleda multilateralno, odnosno da to bude "koalicijska" invazija (za razliku od sovjetskog lomljenja mađarske pobune 1956.) - takvom taktikom, angažirajući druge zemlje za akciju koju predvode, se i danas služe agresori, primjerice SAD u Libiji, Afganistanu i Iraku, i kasnije Saudij...
