Danas kada pomislimo na Rim često pomislimo i na Vatikan, Vatikan doživljavamo sastavnim dijelom Rima iako je zapravo riječ o posebnoj državi. No, to nipošto nije bio slučaj u nekim ranijim vremenima - "ne tako davno" (u kontekstu vremena otkako je Rima i Vatikana) cijeli Rim bio je u vlasništvu pape, odnosno Papinske ili Crkvene države (Stato della Chiesa), a Talijani, da bi Rim učinili svojim glavnim gradom morali su ga oteti papi - i to oružjem.
Papinska država nastala je 756. godine te je, kao i sve države, imala svoju vojsku, ali i popriličan teritorij. Ta država potrajat će više od tisuću godina, odnosno sve do 1870. kada je Talijani zauzimaju ostavivši im na kraju samo ono što imaju i danas - grad-državu Vatikan, unutar Rima.
Naime, u 19. stoljeću u tijeku je bilo veliko ujedinjenje talijanskih pokrajina, milom ili silom, koje je predvodio talijanski revolucionar i vojskovođa Giuseppe Garibaldi. Nakon osvajanja Sicilije, 1860. trijumfalno ulazi u Napulj, no zauzeti Rim, odnosno oteti ga papi, nije bilo jednostavno - godine 1862. i 1867. u nekoliko navrata pokušava zauzeti Rim, ali bez uspjeha. U prvom je pokušaju ranjen, a u oba uhićen.
Giuseppe Garibaldi
Na vlasti u Papinskoj državi tada se nalazio papa Pio IX, a nije bio sam u obrani Rima i crkvene države - vojnu potporu davali su mu Francuzi (Napoleon III). Dakle, Garibaldi se morao nekako prvo riješiti Francuza da bi pokrenuo odlučujuću ofenzivu na Rim. Već tada je imao plan učiniti Rim glavnim gradom ujedinjene Kraljevine Italije (Garibaldi je vjerovao da će monarhija, odnosno Savojska dinastija, biti dobar izbor vladavine, da će to ujediniti zemlju) - u to vrijeme glavni grad Italije bio je Firenca.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.