Iako je Luksemburg za vrijeme Drugog svjetskog rata oslobođen od strane američke vojske još u rujnu 1944., njemačke trupe nisu bile daleko - povukle su se preko granice te tamo zauzele obrambene položaje na nekoliko rijeka (Moselle, Sauer i Our). U Luksemburgu pak, odmah po oslobođenju, naoružan je pokret otpora (mahom američkim oružjem) u slučaju da Nijemci ponovno pokrenu ofenzivu.
No, prije nego se osvrnemo na važnu bitku, stavimo Luksemburg u povijesni kontekst. Luksemburg je na početku Drugog svjetskog rata imao oko 300,000 stanovnika (danas ima oko 600,000). Njemačke snage inicijalno su izvele invaziju na Luksemburg 10. svibnja 1940., zemlja je prvo okupirana, a zatim i anektirana (1942) u sastav Njemačke. Za to vrijeme provodila se intenzivna "germanizacija" tamošnjeg stanovništva i regrutacija u Wehrmacht. No, otpor je postojao i u vrijeme okupacije te je kulminirao generalnim štrajkom 1942. protiv regrutacije u redove njemačke vojske. Dakako, kao i na mnogim mjestima diljem Europe, i u Luksemburgu je bilo nacističkih kolaboracionista (politička skupina Volksdeutsche Bewegung). Vladarica Luksemburga, velika vojvotkinja Charlotte, pobjegla je zajedno s državnom vlašću te su formirali Vladu u egzilu koja je za vrijeme rata operirala iz Londona. Luksemburški vojnici su se pak borili na strani saveznika od samog početka pa sve do oslobođenja zemlje.
Dakle, kasna je jesen 1944., Luksemburg je nekoliko mjeseci ranije oslobođen od strane američke vojske, ali i dalje postoji opasnost da će Nijemci pokušati izvesti protunapad. Strateški gledano, najbolji pogled na njemačka uporišta preko granice pružao se s drevnog dvorca Vianden na brežuljku. Od tamo su luksemburške snage mogle promatrati njemačke položaje te dojavljivati kretanje istih savezničkim snagama.
Naravno, to su znali i Nijemci i nimalo im se nije svidjela činjenica da ih se promatra iz visokog dvorca. Do eskalacije dolazi 15. studenog kada su luksemburške snage uočile njemačku patrolu koja se približila. Odlučili su napasti - ubijeno je petero od ukupno 11 Nijemaca. Luksemburžani pak nisu imali žrtava. No, nakon ovog incidenta njemačko zapovjedništvo je odlučilo da se dvorac Vianden mora zauzeti. Vjerovali su da to mogu lako odraditi imajući u vidu kako američka vojska više nije prisutna.Krenula je bitka za dvorac. Vođa luksemburškog pokreta otpora, Victor Abens, odlučio je evakuirati civile iz naselja Vianden (na vrhu kojeg se nalazi istoimeni dvorac), no umjesto da prepusti sav prostor njemačkoj ofenzivi odlučio je zadržati ukupno 30 boraca unutar samog dvorca.Bila je nedjelja ujutro, 19. studenog 1944., njemačke snage napale su gradić Vianden s oko 250 pripadnika zloglasnih Waffen-SS jedinica. Brzo su prošli kroz grad koji je već bio evakuiran (Vianden danas ima svega oko 1,800 stano...
No, prije nego se osvrnemo na važnu bitku, stavimo Luksemburg u povijesni kontekst. Luksemburg je na početku Drugog svjetskog rata imao oko 300,000 stanovnika (danas ima oko 600,000). Njemačke snage inicijalno su izvele invaziju na Luksemburg 10. svibnja 1940., zemlja je prvo okupirana, a zatim i anektirana (1942) u sastav Njemačke. Za to vrijeme provodila se intenzivna "germanizacija" tamošnjeg stanovništva i regrutacija u Wehrmacht. No, otpor je postojao i u vrijeme okupacije te je kulminirao generalnim štrajkom 1942. protiv regrutacije u redove njemačke vojske. Dakako, kao i na mnogim mjestima diljem Europe, i u Luksemburgu je bilo nacističkih kolaboracionista (politička skupina Volksdeutsche Bewegung). Vladarica Luksemburga, velika vojvotkinja Charlotte, pobjegla je zajedno s državnom vlašću te su formirali Vladu u egzilu koja je za vrijeme rata operirala iz Londona. Luksemburški vojnici su se pak borili na strani saveznika od samog početka pa sve do oslobođenja zemlje.
Dakle, kasna je jesen 1944., Luksemburg je nekoliko mjeseci ranije oslobođen od strane američke vojske, ali i dalje postoji opasnost da će Nijemci pokušati izvesti protunapad. Strateški gledano, najbolji pogled na njemačka uporišta preko granice pružao se s drevnog dvorca Vianden na brežuljku. Od tamo su luksemburške snage mogle promatrati njemačke položaje te dojavljivati kretanje istih savezničkim snagama.
Naravno, to su znali i Nijemci i nimalo im se nije svidjela činjenica da ih se promatra iz visokog dvorca. Do eskalacije dolazi 15. studenog kada su luksemburške snage uočile njemačku patrolu koja se približila. Odlučili su napasti - ubijeno je petero od ukupno 11 Nijemaca. Luksemburžani pak nisu imali žrtava. No, nakon ovog incidenta njemačko zapovjedništvo je odlučilo da se dvorac Vianden mora zauzeti. Vjerovali su da to mogu lako odraditi imajući u vidu kako američka vojska više nije prisutna.Krenula je bitka za dvorac. Vođa luksemburškog pokreta otpora, Victor Abens, odlučio je evakuirati civile iz naselja Vianden (na vrhu kojeg se nalazi istoimeni dvorac), no umjesto da prepusti sav prostor njemačkoj ofenzivi odlučio je zadržati ukupno 30 boraca unutar samog dvorca.Bila je nedjelja ujutro, 19. studenog 1944., njemačke snage napale su gradić Vianden s oko 250 pripadnika zloglasnih Waffen-SS jedinica. Brzo su prošli kroz grad koji je već bio evakuiran (Vianden danas ima svega oko 1,800 stano...
