Iako je Luksemburg za vrijeme Drugog svjetskog rata oslobođen od strane američke vojske još u rujnu 1944., njemačke trupe nisu bile daleko - povukle su se preko granice te tamo zauzele obrambene položaje na nekoliko rijeka (Moselle, Sauer i Our). U Luksemburgu pak, odmah po oslobođenju, naoružan je pokret otpora (mahom američkim oružjem) u slučaju da Nijemci ponovno pokrenu ofenzivu.
No, prije nego se osvrnemo na važnu bitku, stavimo Luksemburg u povijesni kontekst. Luksemburg je na početku Drugog svjetskog rata imao oko 300,000 stanovnika (danas ima oko 600,000). Njemačke snage inicijalno su izvele invaziju na Luksemburg 10. svibnja 1940., zemlja je prvo okupirana, a zatim i anektirana (1942) u sastav Njemačke. Za to vrijeme provodila se intenzivna "germanizacija" tamošnjeg stanovništva i regrutacija u Wehrmacht. No, otpor je postojao i u vrijeme okupacije te je kulminirao generalnim štrajkom 1942. protiv regrutacije u redove njemačke vojske. Dakako, kao i na mnogim mjestima diljem Europe, i u Luksemburgu je bilo nacističkih kolaboracionista (politička skupina Volksdeutsche Bewegung). Vladarica Luksemburga, velika vojvotkinja Charlotte, pobjegla je zajedno s državnom vlašću te su formirali Vladu u egzilu koja je za vrijeme rata operirala iz Londona. Luksemburški vojnici su se pak borili na strani saveznika od samog početka pa sve do oslobođenja zemlje.
Dakle, kasna je jesen 1944., Luksemburg je nekoliko mjeseci ranije oslobođen od strane američke vojske, ali i dalje postoji opasnost da će Nijemci pokušati izvesti protunapad. Strateški gledano, najbolji pogled na njemačka uporišta preko granice pružao se s drevnog dvorca Vianden na brežuljku. Od tamo su luksemburške snage mogle promatrati njemačke položaje te dojavljivati kretanje istih savezničkim snagama.
Naravno, to su znali i Nijemci i nimalo im se nije svidjela činjenica da ih se promatra iz visokog dvorca. Do eskalacije dolazi 15. studenog kada su luksemburške snage uočile njemačku patrolu koja se približila. Odlučili su napasti - ubijeno je petero od ukupno 11 Nijemaca. Luksemburžani pak nisu imali žrtava. No, nakon ovog incidenta njemačko zapovjedništvo je odlučilo da se dvorac Vianden mora zauzeti. Vjerovali su da to mogu lako odraditi imajući u vidu kako američka vojska više nije prisutna.
Vianden se nalazi na samoj granici
Krenula je bitka za dvorac. Vođa luksemburškog pokreta otpora, Victor Abens, odlučio je evakuirati civile iz naselja Vianden (na vrhu kojeg se nalazi istoimeni dvorac), no umjesto da prepusti sav prostor njemačkoj ofenzivi odlučio je zadržati ukupno 30 boraca unutar samog dvorca.
Pogled na dvorac Vianden (autor: Jeff Croisé / WikiMedia / CC BY-SA 4.0)
Bila je nedjelja ujutro, 19. studenog 1944., njemačke snage napale su gradić Vianden s oko 250 pripadnika zloglasnih Waffen-SS jedinica. Brzo su prošli kroz grad koji je već bio evakuiran (Vianden danas ima svega oko 1,800 stanovnika, tada je imao još i manje) i krenuli na dvorac. Prvo su ga gađali minobacačima, no stare zidine poslužile su svrsi i nisu dale neprijatelju da olako uđe.
Ukupno se svega nekoliko Nijemaca uspjelo probiti unutar samog dvorca gdje su trajali okršaji od kuće do kuće. Ipak, kako su sati prolazili, broj žrtava na njemačkoj strani je rastao, a cilj nije ostvaren. U konačnici su Nijemci zaključili da će radije pustiti dvorac nego gomilati žrtve pred njim - do kraja dana su se povukli. Ubijeno je ukupno 18 njemačkih vojnika dok su luksemburške snage izgubile svega jednog čovjeka.
Pogled s dvorca na gradić Vianden (autor: Lexe-I / Flickr)
Bila je to velika i simbolički važna pobjeda za snage otpora u Luksemburgu koje su uspješno odbacile čak 8 puta brojnije njemačke napadače. Dakako, slavlje nije moglo dugo potrajati pošto već krajem te iste 1944., u prosincu, kreće zadnja njemačka ofenziva na zapadnom frontu, Bitka u Ardenima, zadnji Hitlerov pokušaj da preokrene tijek rata (ili barem osigura povoljnije potpisivanje mirovnog sporazuma sa saveznicima). U tom proboju na zapad njemačka vojska, s oko 250,000 vojnika, između ostalog ponovno je osvojila Vianden, pa i sam dvorac, no do kraja siječnja 1945. zadnja Hitlerova zapadna ofenziva će propasti.
Nekoliko riječi i o samom dvorcu Vianden. Smješten na sjeveru Luksemburga jedan je od najvećih utvrđenih dvoraca zapadno od Rajne. Izgrađen je još u 10. stoljeću (prvo u romaničkom stilu, a kasnije su mu dodani elementi gotike). No, od 17. stoljeća biva napušten (grofovi od Viandena dobili su novu titulu, pa samim time i novi dvorac) te je do 19. stoljeća zapravo bio već u ruševnom stanju. Ipak, do danas je posve obnovljen te je otvoren za posjetioce (a priča o bitci za dvorac svakako privlači posjetitelje i ljubitelje povijesti).
Ruševine dvorca Vianden, autor slike: Nicolas Liez (1834)
Iako je Vianden mali gradić, u njemu je boravio i radio slavni francuski književnik Victor Hugo, jedan od najvažnijih autora 19. stoljeća. Vianden ga je fascinirao te ga više puta spominje u kolekciji pjesama " L'Année terrible".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
