Do kraja 1932. Nacistička stranka imala je najveći broj mandata u njemačkom parlamentu (Reichstag), ali ne i dovoljnu većinu za formiranje Vlade. U toj političkoj krizi bivši kancelar Franz von Papen i drugi konzervativni lideri nagovorili su tadašnjeg njemačkog predsjednika Paula von Hindenburga da Hitlera imenuje kancelarom, što je ovaj i učinio 30. siječnja 1933.
Bila je to ključna stepenica kojom se Hitler popeo nadomak potpunoj vlasti, no da bi preuzeo potpunu kontrolu nad Njemačkom, i odveo je u pakao Drugog svjetskog rata, bila je potrebna još samo jedna - i ona stiže uskoro.
2. kolovoza 1934. predsjednik Hindenburg umire - Hitler je znao kako je ovo savršena prilika da preuzme svu vlast te je odmah najavio referendum, za 19. kolovoza, na kojem će se njemački narod pitati slažu li se s time da Hitler preuzme funkciju i vođe i kancelara (Führer und Reichskanzler).
Ovako je glasilo referendumsko pitanje: "Ured predsjednika Reicha ujedinjen je s uredom kancelara. Prema tome, sve dosadašnje ovlasti predsjednika Reicha se prebacuju na Führera i kancelara Reicha, Adolfa Hitlera. On sam imenuje svoju zamjenu. Da li vi, njemački muškarci i njemačke žene, odobravate ovu odredbu propisanu ovim zakonom?"
Ukratko - želite li da Hitler preuzme apsolutnu vlast?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.