Jedna od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata bila bi ona koja se na kraju nikada nije dogodila - no da jest, tijek rata mogao je otići prema jednom sasvim drugačijem ishodu. Naravno, kada govorimo o Drugom svjetskom ratu, gotovo svaka bitka može se sagledati iz perspektive što bi bilo da je završila drugačije. Što da Francuska nije pala tako brzo? Što bi bilo da je njemačka vojska na Istočnom frontu birala neku drugu rutu? Što bi bilo da se iskrcavanje na Normandiji dogodilo u trenutku kada su Hitlerove snage bile u stanju pružiti veći otpor? Što da je japanski napad na Pearl Harbour zadao Amerikancima još i veći poraz?...
No, jedna bitka koja je naročito intrigantna je ona, kako smo i spomenuli, koja se uopće nije dogodila - govorimo o nacističkoj "Operaciji Morski lav" (Unternehmen Seelöwe), a ona je označavala plan kopnene invazije na Britaniju preko kanala La Manche...
Nakon što je pala Francuska, Adolf Hitler počeo je intenzivnije razmišljati o pokoravanju Britanije kao o idućem velikom pohodu. No, i on i njemački vojni vrh bili su poprilično skeptični glede uspjeha takve operacije. Naime, da bi uspjeli iskrcati se na obalu Britanije, kamoli pokoriti je, morali su prvo zadobiti jasnu vojnu superiornost, na moru i u zraku, nad kanalom La Manche. Ipak, njemačka vojska i mornarica intenzivno se pripremala za takav scenarij - već su doveli dosta opreme na obalu, no u zračnoj Bitci za Britaniju njemački Luftwaffe nikako nije uspio nadjačati britanske zračne snage, štoviše, izgubili su puno više zrakoplova nego su očekivali.
17. rujna 1940. Hitler je odlučio trajno odgoditi Operaciju Morski lav i u konačnici ista nikada nije pokrenuta.
Samu operaciju Hitler je osmislio u srpnju te iste 1940. godine. Zapravo preferirao je da Britanija potpiše mirovni sporazum, odnosno da izađe iz rata, no uvidjevši da se to neće dogoditi, alternativa je bila invazija.
Plan invazije na Britaniju
U svojoj izvršnoj odredbi vojnom vrhu pod brojem 16, Hitler navodi: "Pošto Engleska, unatoč beznadnoj vojnoj situaciji, i dalje ne pokazuje znakove da je spremna prihvatiti mirovni sporazum, odlučio sam pripremiti, a ako bude potrebno i implementirati, operaciju iskrcavanja. Cilj ove operacije je eliminirati Englesku kao bazu od kuda se vodi rat protiv Njemačke, a ako bude potrebno okupirat ćemo cijelu zemlju u potpunosti".
Njemačka teška artiljerija trebala je biti pozicionirana na obali Francuske (na slici: 21-centimetarski top K12)Pritom je definirao i četiri uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi operacija počela:
1) Britanske zračne snage (RAF) moraju biti do te mjere razbijene da više ne mogu znatno zaprijetiti njemačkom prelasku kanala.
2) Britanske mine moraju se ukloniti na mjestima gdje će njemačke snage preći kanal, a tjesnac Dover mora biti blokiran s obje strane s njemačkim minama.
3) Obalnim područjem između okupirane Francuske i Engleske mora dominirati teška artiljerija.
4) Britanska mornarica mora biti znatno angažirana u Sjevernom moru i na Mediteranu, tako da ne može intervenirati kada dođe do njemačkog prelaska.
Taj plan Hitler je tada proslijedio dvojici koja su trebala isti pripremiti i potencijalno pokrenuti - prvi je bio glavni zapovjednik njemačke mornarice, Erich Raeder, dok je drugi bio glavni zapovjednik njemačkih zračnih snaga, Hermann Göring. No, i Raeder i Göring nisu bili odveć entuzijastični... Čak su to jasno dali do znanja i svom šefu Hitleru. Nadalje, bili su kritični prema činjenici da Hitlerova direktiva ne uključuje stvaranje zajedničkog operativnog centra za mornaricu i zračne snage (kao što će kasnije biti slučaj u iskrcavanju saveznika na Normandiju kada su kopnene snage, mornarica i zračne snage zajedno upravljane iz Vrhovnog sjedišta savezničkih ekspedicionih snaga - SHAEF).
8. rujan 1940. - britanski premijer Winston Churchill na ulicama bombardiranog Londona
Dakako, mnogi povjesničari i vojni stručnjaci i danas vode debate po pitanju "što bi bilo, kad bi bilo". Među nekima vrijedi konsenzus da je Hitler mogao izvesti tu operaciju, i to uspješno. Preuzimanje Britanije bio bi potez koji bi itekako povećao Njemačkoj šanse da dobije Drugi svjetski rat. Zašto onda nije pokušao? Neki smatraju kako Hitler jednostavno nije imao volje pokoriti Britaniju, čak ju je potajno i cijenio te je zamišljao scenarij u kojem bi Britanija ostala carstvo, jednog dana možda i savezničko, dok bi nacistička Njemačka preuzela potpunu dominaciju nad Europom. Nadalje, dok su Raeder i Göring po naredbi još pripremali snage za operaciju koja se nikada neće dogoditi, Hitler je već intenzivno razmišljao o pokretanju jednog drugog velikog napada... napada na SSSR.
Dakako, kako i znamo, napad Njemačke na SSSR uslijedit će 22. lipnja iduće godine, 1941. Unatoč ogromnim žrtvama, Hitler će tu bitku sa Staljinom izgubiti i to će biti početak skorašnjeg kraja Trećeg rajha. Iz te perspektive napad na SSSR bila je jedna ogromna strateška pogreška za Hitlera koja će ga koštati rata. Naime, za razliku od Britanije s kojom je sporazum tako jako želio, sa SSSR-om ga je već imao (Pakt Ribbentrop-Molotov), no odlučio ga je prekršiti početkom ljeta 1941. i sve drugo je povijest, ona pisana, ona koja se dogodila. Operacija Morski lav će pak ostati dio povijesti koja se mogla dogoditi, srećom pa nije, jer u protivnom možda bi Treći rajh još uvijek postojao.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
