Sonda Mariner 2 bila je prva koja je proletjela pokraj Venere, 14. prosinca 1962. godine, te nam je od tamo poslala prve podatke "iz blizine" o ovom susjednom nam planetu, najsjajnijem na našem noćnom nebu, koji je ljude intrigirao od pamtivijeka.
Sonda je putovala gotovo četiri mjeseca (lansirana je 27. kolovoza 1962. iz Cape Canaverala). Iako je američki Mariner 2 bio prva sonda koja je prošla pored Venere (dakako "pored" znači oko 34 tisuće kilometara), znatno veća ostvarenja po pitanju istraživanja Venere ostvario je sovjetski program "Venera". Sonda Venera 4 bila je prva koja je ušla u atmosferu druge planete (listopad 1967. godine). Već krajem 1970. sovjetska sonda Venera 7 prva je koja se spustila na površinu, a Venera 9 bila je prva koja je poslala fotografije s površine jednog drugog planeta (8. lipnja 1975. godine)!
Sonda Mariner 2 je pak imala brojne tehničke probleme od samog početka tako da se u konačnici odlučilo lansirati je sa znatno pojednostavljenom instrumentacijom no što je imao sovjetski program Venera (primjerice, nije postavljena TV kamera). Ipak, u ovoj utrci prema Veneri, američka NASA inicijalno je bila uspješnija. Naime, Sovjeti su godinu dana ranije (12. veljače 1961.) već lansirali svoju sondu (Venera 1) koja je trebala učiniti isto što je kasnije i Mariner 2, proći pokraj Venere i očitati podatke o njoj. Sovjetska sonda je uspješno lansirana (nakon jednog ranijeg neuspjeha) u veljači 1961. i krenula je prema Veneri, no sustavi za telemetriju (daljinsko mjerenje) zakazali su neposredno nakon što se ista probila kroz Zemljinu atmosferu. Vjeruje se da je sovjetska sonda Venera 1 prošla pokraj Venere na udaljenosti od oko 100,000 km, no, pošto joj instrumenti nisu radili, ništa nije poslala natrag.Lansiranje sonde Mariner 1, 22. srpnja 1962. Misija nije uspjela, no već 27. kolovoza iste godine lansirana je Mariner 2 (gotovo identičnog dizajna) te će doći sve do Venere (izvor fotografije: NASA)Mariner 2 je izbjegla takvu sudbinu, kako smo i spomenuli, znatno smanjujući broj instrumenata. Na sebi je imala dva radiometra (jedan za mikrovalni i jedan za infracrveni dio spektra), mikrometeoritski senzor, solarni senzor plazme, senzor napunjenih čestica i magnetometar. Ovi instrumenti mogli su izmjeriti distribuciju temperature na Veneri te očitati osnovne značajke o njenoj atmosferi.
Na putu prema Veneri sonda Mariner 2 također je mjerila i snagu solarnog vjetra (te je pritom potvrdila mjerenja koje je ranije, 1959., zabilježila sovjetska sonda Luna 1). Mjerila je i tzv. međuplanetarnu prašinu za koju se ispostavilo da je ima znatno manje nego se predviđalo. Detektirane su i kozmičke zrake koje dolaze izvan našeg Sunčevog sustava.
Dakako, najvažniji dan bio je 14. prosinca 1962. jer to je bila prilika za Mariner 2 da "skenira...
Sonda je putovala gotovo četiri mjeseca (lansirana je 27. kolovoza 1962. iz Cape Canaverala). Iako je američki Mariner 2 bio prva sonda koja je prošla pored Venere (dakako "pored" znači oko 34 tisuće kilometara), znatno veća ostvarenja po pitanju istraživanja Venere ostvario je sovjetski program "Venera". Sonda Venera 4 bila je prva koja je ušla u atmosferu druge planete (listopad 1967. godine). Već krajem 1970. sovjetska sonda Venera 7 prva je koja se spustila na površinu, a Venera 9 bila je prva koja je poslala fotografije s površine jednog drugog planeta (8. lipnja 1975. godine)!
Sonda Mariner 2 je pak imala brojne tehničke probleme od samog početka tako da se u konačnici odlučilo lansirati je sa znatno pojednostavljenom instrumentacijom no što je imao sovjetski program Venera (primjerice, nije postavljena TV kamera). Ipak, u ovoj utrci prema Veneri, američka NASA inicijalno je bila uspješnija. Naime, Sovjeti su godinu dana ranije (12. veljače 1961.) već lansirali svoju sondu (Venera 1) koja je trebala učiniti isto što je kasnije i Mariner 2, proći pokraj Venere i očitati podatke o njoj. Sovjetska sonda je uspješno lansirana (nakon jednog ranijeg neuspjeha) u veljači 1961. i krenula je prema Veneri, no sustavi za telemetriju (daljinsko mjerenje) zakazali su neposredno nakon što se ista probila kroz Zemljinu atmosferu. Vjeruje se da je sovjetska sonda Venera 1 prošla pokraj Venere na udaljenosti od oko 100,000 km, no, pošto joj instrumenti nisu radili, ništa nije poslala natrag.Lansiranje sonde Mariner 1, 22. srpnja 1962. Misija nije uspjela, no već 27. kolovoza iste godine lansirana je Mariner 2 (gotovo identičnog dizajna) te će doći sve do Venere (izvor fotografije: NASA)Mariner 2 je izbjegla takvu sudbinu, kako smo i spomenuli, znatno smanjujući broj instrumenata. Na sebi je imala dva radiometra (jedan za mikrovalni i jedan za infracrveni dio spektra), mikrometeoritski senzor, solarni senzor plazme, senzor napunjenih čestica i magnetometar. Ovi instrumenti mogli su izmjeriti distribuciju temperature na Veneri te očitati osnovne značajke o njenoj atmosferi.
Na putu prema Veneri sonda Mariner 2 također je mjerila i snagu solarnog vjetra (te je pritom potvrdila mjerenja koje je ranije, 1959., zabilježila sovjetska sonda Luna 1). Mjerila je i tzv. međuplanetarnu prašinu za koju se ispostavilo da je ima znatno manje nego se predviđalo. Detektirane su i kozmičke zrake koje dolaze izvan našeg Sunčevog sustava.
Dakako, najvažniji dan bio je 14. prosinca 1962. jer to je bila prilika za Mariner 2 da "skenira...
