Današnja otočna država Bahrein u Perzijskom zaljevu zapravo je mjesto jedne od najstarijih civilizacija na svijetu. Još u trećem mileniju prije naše ere ovdje je bilo važno trgovačko središte između doline rijeke Ind i drevne Mezopotamije. Dakako, u tako dugoj povijesti otok će svjedočiti brojnim vladarima - došli su Asirci, zatim Perzijanci, pa Aleksandar Veliki i Grci koji su otok nazvali Tylos. Kasnije će se izmjenjivati arapski vladari, ali i mediteranske sile - primjerice u 15. stoljeću Bahrein je portugalska kolonija.
Nakon Portugalaca Bahreinom će gotovo 2 stoljeća ponovno vladati Perzija (u tom periodu dolazi do širenja šijitskog Islama na otok). Godine 1783. vlast će ugrabiti obitelj Al Khalifa (iz plemena Bani Utbah) i više je nikada neće ispustiti.
1830-ih Bahrein postaje britanski protektorat (treba im zaštita od Osmanskog carstva), no i tome će doći kraj sredinom prošlog vijeka kada se Britanija povlači iz Perzijskog zaljeva. Godina je 1970. i pred stanovnicima Bahreina je ključno pitanje, referendumsko - što žele: postati neovisna država ili biti dio zemlje uz koju su bili vezani stoljećima, Iran? Odabrali su neovisnost (i službeno je proglasili 14. kolovoza 1971.), no pitanje je što će odabrati Iran?
Iranski šah Mohammad Reza Pahlavi (zadnji šah) bio je u nezgodnoj poziciji, s jedne strane nije se želio zamjeriti Zapadnim saveznicima (da, tadašnji Iran bio je nešto sasvim drugačije od današnjeg koji je nastao revolucijom 1979.), a s druge znao je da ako odustane od potraživanja Bahreina izazvat će bijes domaće javnosti.
Na kraju je ipak odučio pustiti Bahrein, a u svom govoru ističe: "Želim reći da ako se narod Bahreina ne žele pridružiti našoj zemlji, nikada nećemo primijeniti silu, jer je suprotno politici naše vlade da upotrijebi silu za zarobljavanje ovog dijela teritorija... Naša politika i filozofija je protivljenje svakom nasilnom pokušaju okupacije".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
