Generalni štrajk paralizirao Portugal - radnici u borbi protiv brutalnih mjera štednje nametnutih od Europske Unije i MMF-a

Najveći portugalski gradovi paralizirani su danas nakon što je otpočeo 24-satni generalni štrajk. Najveće radničke udruge (izuzev jedne, opširnije kasnije u tekstu) odlučile su se na opći štrajk protiv novih mjera štednje koje uvodi vlada nakon prihvaćanja međunarodnog kredita od EU-a i MMF-a.
Nema odvoza smeća, gradske luke su zatvorene, vlakovi stoje, javni transport je ometen kao i brojne druge javne službe diljem zemlje. Ovo je drugi generalni štrajk u Portugalu u samo 4 mjeseca.

Podzemne željeznice u Lisabonu i drugim gradovima su također zatvorene, deseci tisuća ljudi morali su pronaći druge načine prijevoza. Velike morske luke u Lisabonu, Viani i Castelu su zatvorene. Oko 20 brodova moralo je promjeniti rutu.
Tijekom popodneva demonstracije i skupovi održat će se u 38 gradova diljem zemlje, prenosi AFP.

Glavni inicijator generalnog štrajka je CGTP - "generalna konfederacija portugalskih radnika", radnička unija koja je također bliska s Komunističkom Partijom Portugala.
Jedan od glavnih ciljeva štrajka je i radnička borba protiv novih reformi kojima će, između ostaloga, poslodavci sa znatno većom lakoćom moći otpuštati radnike.
Radnici u javnom sektoru ljuti su na vlast jer su im ukinute božičnice i bonusi za odmore - sve zajedno, iznos jedne mjesečne plaće.

Generalni tajnik unije CGTP (oko 800,000 članova), Armenio Carlos, povodom održavanja današnjeg štrajka rekao je "ovo je makjavelianski pokušaj da se unište radnička prava".
Za vrijeme prošlog generalnog štrajka, 24. studenog 2011, prisustvovalo je oko 3 milijuna radnika. No, ovog puta izostala je podrška drugog najvećeg sindikata, "povijesno umjerenog" sindikata - "Generalni radnički sindikat" (UGT), prenosi AFP.
Umjesto "umjerenog", mogao bi se koristiti termin "izdajničkog" - naime, UGT se dogovorio s vladom da prihvaća nove zakone o radu.

Kako jedan sindikat može tvrditi da predstavlja interese radnika ako pristaje na ovakve brutalne mjere i pakt s vladom?
Na što točno sindikat UGT zapravo tim potezom pristaje? Pogledajmo "plan" ekonomskog spasa kojeg je do sada provela relativno nova portugalska vlada - pristavši na ultimatum međunarodne financijske elite privatizirali su najveće industrije, srezali plaće u javnom sektoru, povisili poreze građanima, povisili PDV i sada još žele reformu radničkih prava, drugim riječima - ostaviti radnike na milost i nemilost povlaštene klase.
UGT (União Geral de Trabalhadores, ne pomiješati s UGT sindikatom iz Španjolske) ima oko 400,000 članova - ne pozvati te radnike da danas izađu na ulice je sramotan čin.

Od ranog jutra na terenu je i policija koja se, kao i za vrijeme gotovo svakog generalnog štrajka, upliće u unutarnje pitanje radnika. U gradu Oeiras (blizu Lisabona) radnici u štrajku pokušali su nagovoriti radnike gradske čistoće koji su došli na posao da im se pridruže, ali je policija stala između njih - VIDEO:

Portugalski stanovnici su osuđeni na 3-godišnji program "smanjenja duga" i ekonomskih reformi - mjere koje su nametnute kao uvjet za primanje 78 milijardi eura financijskog paketa od EU i MMF-a. Na vlasti je vlada desnog centra, ali zajedno s opozicijom - socijalistima - blagoslovili su novi "paket spasa" u svibnju prošle godine.
Nezaposlenost u Portugalu kontinuirano raste (trenutačna stopa je 14,8%), zadnjih mjeseci zabilježen je nagli porast (izvor: Eurostat)Generalni štrajk održava se u vrijeme kada sve veći broj analitičara drži da će Portugalu, baš kao što je bio slučaj i s Grčkom, trebati još jedan veliki kredit - aktualna vlada za sada to poriče, ali ako pratimo razvoj događaja u Grčkoj, tamo je također počelo upravo tako.

Stanovnici Portugala jako dobro znaju kakvo je aktualno stanje u Grčkoj i znaju da bi se isto moglo uskoro desiti i njihovoj zemlji.
U parlamentu sjedi tipična pro-EU vlada, pola su tobožnji desni, a pola lijevi "centar" - drugim riječima, sve fotelje u parlamentu složne su da se ekonomska kriza slomi preko leđa radnika. Kako smo već vidjeli iz gornjeg primjera, ništa veću solidarnost ne pokazuju ni neki sindikalni vođe.

Situacija u Portugalu samo je u mikro-detaljima različita, u široj perspektivi ona je ista kao i u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj - radnici sve više uviđaju i shvaćaju da među centrima moći nemaju prijatelje, pa čak i kada im se pojedinci tako predstavljaju - uhljebljenji sindikalisti i kvazi-socijalisti.