Desničarska internacionala je politički oksimoron, čak i ako je samo u Europi: Raskol između francuskog RN-a i njemačkog AfD-a veći je od neslaganja oko toga "jesu li baš svi SS-ovci bili kriminalci"
Početkom ovog tjedna pisali smo o velikom desničarskom skupu koji je održan u nedjelju u Madridu. Pod pokroviteljstvom najsnažnije španjolske desničarske stranke Vox okupili su se tu skoro svi relevantni akteri desnice na europskoj sceni, od Marine le Pen do Georgije Meloni, a "zvijezda večeri" bio je argentinski predsjednik Javier Milei koji je uspio i "zaratiti" sa španjolskim premijerom prozivajući njegovu suprugu za korupciju.
No, unatoč tome što je desnica pokušala ostaviti dojam velike ujedinjenosti neposredno pred izbore za EU parlament, činjenica da je odjednom toliko sličnih političkih opcija u uzletu neminovno sluti na to da će između njih doći i do određenih trzavica, frakcija, pogotovo kako se bliži trenutak njihovih vrlo vjerojatnih, bar za njih, povijesnih pobjeda na izborima.
Internacionalno jedinstvo desnice, čak i samo u Europi, teško je postići kad se desnica kao takva gotovo oduvijek opirala konceptu internacionalizma. Ove opcije, za razliku od desnog centra koji je puno fleksibilniji i koji često Bruxelles doživljava kao svoj stvarni dom, a ne naciju, primarno su okrenute nacionalnom zajedno sa svim specifičnostima samih nacija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
