Moskovska kneževina do početka feudalnog rata
Poslije smrti Aleksandra Nevskog Moskovsku kneževinu je dobio njegov mlađi sin Daniel (1251.-1303.) Za vrijeme njegove vladavine, jačanjem kneževske vlasti stvorili su se preduvjeti za širenje granica Moskovske kneževine. Do 1304. godine velikim je knezom u Vladimiru bio najstariji sin Aleksandra Nevskog, gorodecki knez Andrej Aleksandrović. Nakon njegove smrti dolazi do borbe za vlast između dva, tada najjača ruska kneza: Jurja Danilovića, moskovskog kneza, i Mihajla Jaroslavića, tverskog kneza. Konačnu odluku je ipak donijela Zlatna Horda, gdje je kan Tohta velikokneževski jarlik dao Mihajlu.
Mihajlova vladavina (1305.-1318.) ojačala je utjecaj Tvreske kneževine na sve ruske zemlje, pa je carigradski patrijarh Nifon u jednoj svojoj povelji nazvao Mihajla Jaroslavića 'velikim knezom cijele Rusije'. Bila je to prva upotreba toga naslova, koji je otada ostao službena titula najviše vladarske osobe u Rusiji sve do vremena Ivana IV. Groznog (1547.g.), kad je zamjenjuje carski naslov.
Postavši veliki knez u Vladimiru, Mihajlo Jaroslavić je također postao i novogorodskim knezom, u skladu s običajima. Kao knez Tvreske kneževine vodio je po Novogorod nepovoljnu politiku, otežavši pristup novogordskim trgovcima pristup povološkom vodenom putu. Nakon preotimanja Toržoka i Bežecka, u Novogorodu dolazi do pobune protiv vlasti velikog kneza te on povlači svoga namjesnika i vojnu posadu, ali novogorodske trgovačke putove prema gornjoj Volgi presijeca; posljedica toga je sklapanje saveza između Novogoroda i moskovskog velikog kneza.
Posljednji oslonac Mihajlo je izgubio smrću kana Tohte, a kojega je naslijedio Uzbek (1313.-1341.), s kojim počinje 'zlatno doba' tatarske Horde. Juraj Danilović uspijeva privoliti kana da promjeni odluku i jarlik dodjeli njemu. Nakon borbi između Jurja i Mihajla Jaroslavića, veliki knez postaje Juraj Danilović. Njegova kratka vladavina bila je puna poteškoća; borba među dvojicom suparnika donijela je teška razaranja, paralelno s tatarskim ubiračima danka koji su okrutno kažnjavali svaki pokušaj neplaćanja.
Nakon njegove smrti nasljeđuje ga brat Ivan Danilović zvan Kalita (Kesa). On nastavlja politiku oslonca na službeničke bojare, gradove i crkvu, kao i njegovi prethodnici. Ustanak u Tveru mu je poslužio da uz pomoć zlatne Horde i njezine vojske povede kaznenu ekspediciju protiv tverske kneževine te nakon borbi dobiva velikokneževsku titulu, uz titulu moskovskog kneza. Oslanjanjem na Hordu i razaranjima nastalim u Tvreskoj kneževini stekao je brojne neprijatelje. U Novogorodu je strah pred njegovom moći okupio protivnike moskovske kneževine, pa su oformili moćnu prolitvansku stranku, koja se oslanjala na Litvansku veliku kneževinu. Borba Moskve za prevlast nad ruskim zemljama donijela je smaknuće četvorice tverskih knezova od strane Tatara za malo više od 20 godina. Time je skršen posljednji protivnik Moskve te od tada čast velikog kneza cijele Rusije ostaje u posjedu moskovskih knezova.
Postavši veliki knez cijele Rusije, Ivan Kalita je ishodio od kana ubiranje tatarskog danka po cijeloj Rusiji kojega je zatim slao u Hordu, čime jača utjecaj na druge kneževine. Dio novca je ostajao u kasi te mu je to služilo za jačanje vlasti i kupnju zemlje, čime je proširivao teritorij. Napretku prevlasti Moskovske kneževine je pomogao i savez s crkvom. Metropolit Petar oko 1320. godine seli svoje sjedište u Moskvu, a poslije njegove smrti metropolit, Grk Theognosta, čini Moskvu stalnim sjedištem Metropolita cijele Rusije. Ovime je ojačan i položaj moskovskog kneza kao velikog kneza cijele Rusije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
