Mongolska vlast nad ruskim zemljama
Privreda i struktura mongolskog društva
Džučijev ulus, što ga je naslijedio njegov sin Batu (1227.-1256.), dobio je u ruskim ljetopisima naziv Zlatna Horda. Isprva je to bila autonomna sastavnica dijela mongolske države, kojoj je na čelu bio veliku kan sa sjedištem u Karakorumu. Zlatna Horda je obuhvaćala prostor od gornjeg i srednjeg Oba do donjeg Dunava, a na području Europe od gornje Vjatke i Kane do Kavkaza i do obala Crnog mora. Ruske kneževine nisu neposredno ušle u sastav Zlatne Horde, nego su bile u ovisno-vazalnom odnosu kao područja sa svojim vlastitim uređenjem, ali pod nadzorom posebnog aparata, koji je postavljao veliki kan Zlatne Horde.
U vrijeme osvajanja euroazijskog prostora Zlatne Horde tu se preselio razmjerno malen broj Mongola, pa je prijašnje stanovništvo i dalje ostalo u pretežnoj većini. Najveći njezin dio zauzimali su Polovci, horezmijski Turkmeni, povolški Bugari, Mordvini, Baškirci i dr. Mongoli su se s vremenom stopili s stepskim stanovništvom pa je u dnevnom govoru prevladao polovjecki jezik, a u književnosti turkmenski, kojim su govorili prednjoazijski Oguzi ili Torci. Mongolski se sačuvao u službenoj, diplomatskoj prepisci sve do kraja 13.stoljeća, a onda nestaje.
Najveći dio stanovništva bavio se nomadskim stočarstvom, a u pojedinim dijelovima je bila razvijena zemljoradnja. Unatoč velikom uništenju i razaranju za vrijeme mongolskih osvajanja, zanatstvo i trgovina su se očuvali u mnogim gradovima koji su kasnije ponovno procvali; ipak, pored tih starih gradova Mongoli su osnivali i nove. Tu je najveće značenje imala prijestolnica Zlatne Horde, Saraj-Batu, što ju je osnovao Batu-kan na ušću Volge, i zatim Saraj-Berke, što ju je u drugoj polovici 13.stoljeća osnovao kan Berke na Ahtubi, jednom od gornjih rukava Volge.
Na području Zlatne Horde dominirao je posebni oblik stočarsko-ratničkog feudalizma. Na vrhu društvene piramide bio je kan iz Džučijeva roda i oko njega članovi njegove obitelji. Cijeli državni teritorij je bio 'jurt' mongolskog kana a sveukupno stanovništvo njegov 'ulus'. Prinčevi iz kanove obitelji i drugi nojoni mongolskog, a i polovjeckog roda dobivali su prostrana područja u feudalni posjed. Takvi posjedi su zatim raspoređivani za ispašu pojedinim plemenima, rodovima ili porodicama nomadskih stočara na tom području.
Po pitanju vojne organizacije prinčevi i nojoni bili su u isto vrijeme nositelji najvažnijih vojnih i upravnih funkcija. Oni su imali svoje vojne družine, nukere, uz pomoć kojih su vršili neposrednu vlast na stočarskim, zemljoradničkim i gradskim stanovništvom svoga ulusa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
