Veliki osvrt: Putinov Valdaj 2025 – Multipolarni svijet zamijeniti će ovaj, kulture će ponovno biti unikatne i u suživotu s drugima, a militarizacija Europe zadnji je pokušaj zaustavljanja promjene koja je već neminovna

Valdai klub više nije samo konferencijska dvorana za geopolitičke teze, za Moskvu to je godišnji trenutak u kojem država objašnjava sebe svijetu i svijet sebi. Ovogodišnja tema – "Policentrični svijet: upute za uporabu" – već u naslovu nosi ironiju. Putin je odmah odbacio ideju gotovih recepata: u politici, kaže, "upute se traže i daju samo zato da ih se potom ne bi slijedilo". Umjesto priručnika, nudi pogled iznutra na to gdje Rusija vidi sebe i koje silnice premještaju težišta moći.

Atmosferu otvara moderator Fjodor Lukjanov, podsjećajući da je ovo 22. Valdaj i da publika ondje dobiva nefiltriran uvid u razmišljanje ruskog predsjednika. Putin pritom hvali klub kao mjesto gdje se ne slijedi nametnuta globalna agenda, pa ni kada je oblikuje internetska buka: tamo se pokušava "zaviriti iza banalnog", postaviti vlastita pitanja i "na trenutak odmaknuti zastor koji skriva sutrašnji dan".

U prvim minutama izlaganja zadaje početni ton: svijet se "mijenja kardinalno". Nitko ne može predvidjeti budućnost, ali to ne oslobađa od odgovornosti, naprotiv – "treba biti spreman na sve što se može dogoditi, praktički na bilo što". Ulog je, ističe, iznimno visok: odgovornost prema vlastitoj sudbini, državi i poretku koji nastaje. Valdaj stoga služi kao inventura promjena i laboratorij jezika kojim će one biti objašnjene: jezik ravnoteže, strpljenja i dogovaranja, a ne monološkog dociranja.

Multipolarnost se u tom okviru ne prikazuje kao projekt budućnosti, nego kao već nastala činjenica koja definira granice ponašanja država. Njezine glavne odlike, kako ih Putin skicira, nisu samo političke nego i civilizacijske: sve veća uloga kulturno‑povijesne posebnosti, veći broj aktera koji žele djelovati samostalno i rastuća potreba za dogovorima koji "zadovoljavaju sve zainteresirane ili njihovu premoćnu većinu". To podrazumijeva i rizike: što je prostor slobode veći, to je teže uspostaviti trajan balans.

Tako postavljen okvir ima i taktičku i stratešku funkciju. Taktički, on objašnjava aktualne krize ne kao iznimke nego kao simptome prijelaza, strateški, priprema publiku na dug period "kretanja naslijepo" u kojem će vrijediti samo ono što se može dogovoriti. Valdaj pritom ostaje instrument dijaloga s onim što ruski predsjednik naziva "svjetskom većinom" – državama koje se odbijaju svrstati u blokove i traže pragmatična rješenja. U tom zrcalu, Rusija se pozicionira kao stalna točka ravnoteže.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.