Vakuum globalnih proporcija: Trump uništava samog sebe neviđenom brzinom - pijun izraelskog lobija i čuvar najveće močvare možda zato neće uspjeti pokrenuti "rat svih protiv svih", ali neke nove i bolje snage moraju hitno zauzeti prazan prostor
Boris Kagarlitski ruski je marksistički sociolog, publicist i politički disident s dugogodišnjim iskustvom analize globalnog kapitalizma i postsovjetskih društvenih transformacija. Rođen 1958. godine, Kagarlitski je kroz više desetljeća bio jedan od najprepoznatljivijih glasova kritičke ljevice u Rusiji, često suočen s represijama zbog svojih stavova. Bio je urednik portala Rabkor.ru i direktor Instituta za globalizaciju i društvene pokrete u Moskvi, a njegova djela – uključujući knjige poput "The Long Retreat" i "From Empires to Imperialism" – prevedena su na brojne jezike.
Kada taj isti Boris Kagarlitski u najnovijem eseju govori o "ratu svih protiv svih" kao logičnom ishodu Trumpove politike, on nas zapravo vraća na samu srž krize zapadnog liberalnog poretka: sustav se urušava iznutra, a ispada da najglasniji profiter propasti – Donald Trump – istodobno djeluje i kao detonator i kao simptom tog urušavanja. Kagarlitski podsjeća kako je neoliberalni blok, još od krize 2008.–10., godinama gušio svaku suvislu alternativu, pa je na kraju stvorio idealne uvjete za ulazak "klauna" u Ovalni ured. Ironija je očita: liberalne elite, u strahu od društvenih reformi, rodile su vlastitog grobara.
Boris Kagarlitski No taj "klaun" nikako nije bez plana. Kako ističe Kagarlitski, Trumpov populistički savez sastavljen je od radnika s američkog Srednjeg zapada, tehnokratskih milijardera i niza marginaliziranih, ksenofobijom mobiliziranih slojeva. Dok je takva koalicija u opoziciji, cementira je zajednički bijes prema establišmentu; čim dođe na vlast, sukobi interesa izlaze na vidjelo. Zbog toga Trump pokušava gurnuti maksimalno nepopulističke poteze u minimalnom roku: udar na imigrante, masovno otpuštanje birokrata, carine prema prijateljima i neprijateljima – sve u svega nekoliko mjeseci svoje druge administracije. Dok dio javnosti vidi kaos, on vidi prozor prilike.
Ključna točka teksta Kagarlitskoga jest da iza tog manevra stoji jasna politička ekonomija: prisilna preraspodjela globalnih troškova krize u korist SAD‑a. Trump nije ni Roosevelt ni Keynes; on ne kani graditi novi društveni ugovor, nego "izvoziti" troškove recesije, sve dok dolar – paradoksalno – ostaje svjetska ključna valuta. Ako Washington zaista smanji trgovinski deficit, dotok likvidnosti planetarnoj privredi presuši, otvarajući krater će prvo progutati periferije ovisne o izvozu sirovina.
Kagarlitski tvrdi da Trump rastavlja hegemoniju, ne zato da bi izgradio pravedniji poredak, nego kako bi nadomjestio hegemoniju golom silom. Čim univerzalna pravila zamijene bilateralni "dogovori", velikima preostaje podjela plijena, a malima borba za goli opstanak. Ruski sanjari u multipolarnosti vide šansu, no autor ih upozorava: multipolarnost bez institucija znači džunglu. To je opomena i Europskoj uniji, čiji je dosadašnji prosperitet počivao upravo na američkom kišobranu. Bruxelles sada, u raskoraku između Washingtona i Pekinga, prvi put jasno osjeća što znači biti srednja sila bez vlastite vojne kičme.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
