Ususret napetosti: 7 bezvremenskih trilera koje vrijedi pogledati više puta

Triler osvaja široku kino-publiku i postojano je glavni dio filmske industrije. U ovom tekstu biti će riječi o karakteristikama trilera kao žanra, a zatim naša lista prijedloga filmova s analizama, nakon čega ćete možda poželjeti i ponovo pogledati neki od filmova. Na kraju, pozivamo vas da u komentarima i sami dodate svoje favorite među trilerima!

Naziv "triler" za filmski žanr izveden je iz engleske riječi "thrill", koja se odnosi na iznenadni osjećaj uzbuđenja, neizvjesnosti ili straha. Izraz je izvorno korišten u književnosti za opisivanje sličnog žanra fikcije koji izaziva snažne emocije i drži čitatelje u neizvjesnosti.

Majstor napetosti Alfred Hitchcock često se smatra najzaslužnijim za popularizaciju ovog žanra, koji je dobio značaj još polovicom 20. stoljeća. Dizajn zvuka igra jednu od glavnih uloga u pojačavanju neizvjesnosti i napetosti u trilerima, a kultni primjeri uključuju scenu tuširanja u Hitchcockovom filmu Psiho, s prodornom partiturom za violinu, kao i napetu glazbenu partituru Spielbergovog filma Ralje, koja je postala sinonim za neposrednu opasnost.

Fritz Lang ostavio je velik utjecaj na modernu kriminalističku i trilersku fikciju, kada je u svojem psihološkom trileru "M" (1931.) upotrijebio inovativne audiovizualne tehnike koje pojačavaju osjećaj neizvjesnosti. Te se tehnike koriste i danas.

Trileri uključuju situacije s velikim rizicima, poput zločina, zavjere, potjere ili scenarija na život ili smrt, što publiku cijelo vrijeme drži angažiranom. Završeci trilera su zapravo po jednoj stvari tipični. Narativ dobiva neočekivani obrat ili otkriva šokantno otkriće! Ovi iznenađujući zaključci mogu ostaviti dubok utisak na gledatelja i pridonijeti popularnosti žanra.

Neki popularni podžanrovi uključuju psihološke trilere, kriminalističke trilere, akcijske trilere, nadnaravne trilere, romantične i erotske trilere (Sharon Stone kao zaštitni znak), političke, vojne, pa i medicinske trilere... Eksperimentiranje s kombinacijama žanrova zapravo je konstanta.

Trileri privlače publiku različitih dobnih i demografskih skupina, pa imaju povijest postizanja velikih uspjeha na kino-blagajnama. Filmovi poput "The Silence of the Lambs", "Seven" i "Mission: Impossible" ne samo da su dobili pohvale kritičara, već su postigli i impresivan komercijalni uspjeh.

Krenimo s listom trilera:

1. Događaj (1969.)

Triler-drama hrvatskog redatelja Vatroslava Mimice snimljena je prema motivima pripovijetke A. P. Čehova. Po karakteristikama žanra, može se svrstati uz bok sa vrhunskim svjetskim trilerima, premda su likovi i radnja vezani za ruralnu Jugoslaviju. Film je otkupljen, među ostalim, za englesko i američko tržište. Dinamičan je, inteligentan, emotivan, pun zanimljivih likova.

Seljak Jura (Pavle Vuisić) i njegov unuk Marijan (redateljev sin, Sergio Mimica) upućuju se na sajam kako bi prodali svog jedinog konja. Dijalog između djeda i unuka svojevrsna je filozofska rasprava o egzistencijalizmu, prožeta odmjerenim, a zapravo potisnuto dubokim emocijama. Djed je mudra i očito snažna ličnost, racionalan i brižan, poučava unuka životu.

Kadrovi prirode u zadnjim trzajima borbe između zime i proljeća, kao i njeni izraženi zvukovi, prožimaju film, upućujući na neizbježnost životnih izazova i sveprisutnu nemilosrdnost. Za izvrsnu kameru zaslužan je Frano Vodopivec.

Putem kroz šumu postupno se gradi slutnja i napetost, posebice kad se susreću sa sumnjivim lugarom Ivanom (Boris Dvornik) i njegovim jezivim prijateljem, bivšim zatvorenikom Matijevićom (Fabijan Šovagović), koji kroz čitav film oštrim nožem rezbari neki predmet. Pokazat će se kasnije da taj predmet možemo tumačiti i kao pokazatelj tempa filma. U filmu se pojavljuje i zanimljiv, gotovo vilinski lik plavokose djevojčice (Marina Nemet).

Gledatelji su neprestano u iščekivanju i strepnji – hoće li u filmu prevladati snaga pravde i dobroga, ili će se dogoditi nešto strašno i nepojmljivo, odnosno kako će se "događaj" iz naslova filma na kraju razriješiti! Film Događaj u cijelosti je dostupan na YouTube kanalu, makar u ne tako dobroj rezoluciji.

2. Duel (1971.)

Riječ je o dugometražnom redateljskom debiju Stevena Spielberga. Film spada u podžanrove psihološkog trilera i road thrillera (triler ceste). Radnja je minimalistička, ali nimalo površna, već iščitavamo simbolizam.

Vrti se oko nemilosrdne potjere između tajanstvenog i prijetećeg, teškog kamiona sa cisternom i čovjeka u malenom osobnom automobilu, na putu kroz kalifornijsku pustinju. Lako se poistovjetiti s malim čovjekom kojeg bez jasnog razloga pokušava uništiti višestruko nadmoćniji neprijatelj bez ljudskog obličja. Doista, mi ne vidimo lice vozača, već samo usijane i teške gume, hladan metal, opasnu cisternu koja juri...

Minimalistički pristup priči vrijedan je pažnje. Odsutnost pozadinske priče ili motiva negativca, vozača kamiona, pridonosi misteriju i čini film uznemirujućim, budući da je gledatelju prepušteno da nagađa o vozačevim namjerama.
Film se uvelike oslanja na vizualno pripovijedanje i napete sekvence, držeći gledatelje u izuzetno napetom iščekivanju. Jednako tako, zvuk je jako bitan, i po tome je film poznat. Truba kamiona, brujanje motora i škripa guma pojačavaju osjećaj neposredne opasnosti. Tome doprinosi i sam tempo filma, kamera i montaža.

Psihološki utjecaj na protagonista, Davida Manna, ključni je element filma. Kako se potraga zaoštrava, on postaje sve očajniji i paranoičniji, tjeskobniji, povećavajući napetost i angažman publike. Lik Davida Manna, kojeg briljantno tumači Dennis Weaver, služi kao srodni i ranjivi čovjek. Publika suosjeća s njim, pojačavajući emocionalno ulaganje u njegov opstanak.

Vješta režija tada mladog Stevena Spielberga u "Duelu" donijela mu je pohvale kritičara, etablirajući ga kao obećavajućeg filmaša i utirući put njegovim budućim uspjesima.

3. Sorcerer / Nadnica za strah (1977.)

Riječ je o trileru u režiji Williama Friedkina (poznat po hororu Egzorcist). Ovaj je film remake također izvrsnog i uspješnog francuskog filma "Plaća straha" iz 1953., redatelja Henri-Georgesa Clouzota, ali s puno većim budžetom. "Sorcerer" je poznat po svojoj intenzivnoj atmosferi i vizualno zapanjujućim sekvencama.

Radnja se vrti oko četvorice muškaraca različitog porijekla koji se nađu u udaljenom južnoameričkom selu. Očajnički tražeći novac, prihvaćaju opasnu misiju transporta vrlo isparljivog dinamita kroz opasan teren džungle kako bi ugasili požar u naftnoj bušotini. Dok prolaze kroz opasne prepreke i osobne demone, napetost raste, a njihovi životi vise o koncu.

Film sadrži intenzivnu i nezaboravnu glazbu koju je skladao Tangerine Dream, cijenjeni bend elektroničke glazbe, poznat po svom atmosferičnom i eksperimentalnom zvuku.

Zanimljivo je da se"Sorcerer" suočio sa značajnim izazovima tijekom produkcije, uključujući snimanje na teškim lokacijama kao što su Dominikanska Republika i Meksiko. Snimanje je bilo otežano vremenskim uvjetima, nesrećama i logističkim preprekama, što je pridonijelo problematičnoj produkcijskoj povijesti filma.

Unatoč talentiranom glumačkom ansamblu koji je uključivao Roya Scheidera, Bruna Cremera, Francisca Rabala i Amidoua, začuđujuće je kako film je bio komercijalni neuspjeh nakon prvog izdavanja. Međutim, stekao je kult tijekom godina i sada se smatra nedovoljno cijenjenim draguljem filmske umjetnosti.

4. Frantic / Ludilo (1988.)

Film je režirao Roman Polanski, poznat po svom majstorstvu neizvjesnosti i atmosferičnog pripovijedanja, te po mnogim vrhunskim trilerima od kojih je teško bilo odabrati samo jednog predstavnika.

Nositelj radnje je dr. Richard Walker, kojeg glumi Harrison Ford, američki liječnik koji sa suprugom posjećuje Pariz. Nakon što stignu u svoj hotel, misteriozno nestaju njihove putovnice i, što je još važnije, Walkerova žena! Mora hitno djelovati, a policija u stranoj zemlji troma je i birokratizirana, što potpaljuje razne snažne osjećaje. Očajnički želeći pronaći suprugu, kreće u bjesomučnu potragu po nepoznatim i opasnim ulicama Pariza, nailazeći na mrežu spletki, prijevara i opasnog kriminalnog podzemlja. Naglašava temu običnog pojedinca uhvaćenog u izvanrednim okolnostima, podsjećajući na klasičnu Hitchcockovu neizvjesnost.

Pomaže mu mlada Francuskinja, koja je inače, u stvarnom životu, uskoro supruga R.Polanskoga, Emmanuelle Seigner. Prelijepa djevojka mističnog pogleda upletena je u ova događanja, i stvara jednu pozadinsku, nedorečenu priču o nevidljivoj povezanosti između nje i dr. Walkera.

Film vješto hvata osjećaj dezorijentiranosti i bespomoćnosti koje protagonist doživljava u stranom gradu, pojačavajući napetost i hitnost u pripovijesti.

Film je svakako oplemenjen i dubljim emotivnim doživljajem, za što je uvelike zaslužan fantastičan soundtrack filma! Glavnu temu skladao je slavni Ennio Morricone, a uključena je i pjesma u izvedbi Grace Jones, "I've Seen That Face Before (Libertango)". Njezina mračna i senzualna izvedba nagovješta atmosferu filma, a koristi se i tijekom ključnih scena, dodatno naglašavajući emocionalne i napete trenutke priče.

Napeta i emotivna orkestralna melodija Morriconeove glazbe hvata bit intenzivne i očajničke potrage filma. Pulsirajući ritam i gudači koji grade slojeve neizvjesnosti, limena glazbala i udaraljke koji govore o drami. Partitura se kreće od zamišljenih i napetih motiva do trenutaka frenetične energije, odražavajući preokrete radnje i mahnitu potragu za nestalom ženom. Kroz elemente francuske glazbe osjeća se i atmosfera Pariza – tajanstvenost i tama ispod romantizirane vanjštine grada.

3. Dead calm / Opasno more (1989.)

Ovaj psihološki triler u režiji Phillipa Noycea temelji se na istoimenom romanu Charlesa Williamsa. Film je bio revolucionarna uloga mlade Nicole Kidman, koja je pokazala njezine glumačke sposobnosti i postavila pozornicu za njezin budući uspjeh u Hollywoodu.

Bračni par, John i Rae Ingram, koje tumače Sam Neill i Nicole Kidman, isplovljava na svojoj jahti, međutim, njihovo putovanje poprima zlokoban obrat kada naiđu na naizgled napušteni brod u otvorenim vodama. Nakon ukrcaja na brod otkrivaju traumatiziranog i opasnog preživjelog, kojeg glumi Billy Zane. Dolazi do smrtonosne igre mačke i miša dok par pokušava pobjeći iz kandži nestabilnog uljeza.

Većina filma odvija se u zatvorenom okruženju, pojačavajući time osjećaj klaustrofobije, uhvaćenosti u klopku i očajničke borbe.

Kinematografija filma, posebno kadrovi golemog oceana i jukstapozicija mirnih i kaotičnih voda, doprinose vizualnom dojmu i simbolizmu unutar priče. Izolirano i pusto okruženje pučine doprinosi osjećaju ranjivosti i nepoznatog.

7. The Edge / Na rubu divljine (1997.)

Triler o preživljavanju režirao je Lee Tamahori, dok je scenarij napisao poznati dramatičar i scenarist David Mamet. Njegovi oštri dijalozi i zamršena priča doprinose intelektualnoj dubini i napetoj priči filma.

Glumačku ekipu čine Anthony Hopkins, Alec Baldwin i Harold Perrineau koji tumače glavne uloge, a pojavljuje se i super-model devedesetih godina, Elle Macpherson.
Hopkins unosi tihi intenzitet u svoju ulogu inteligentnog i snalažljivog Charlesa Morsea, dok Baldwin tumači impulzivnijeg i karizmatičnijeg Roberta Greena.

Oni se nađu zaglavljeni u udaljenoj divljini Aljaske nakon što im se zrakoplov sruši. Dok se bore da prežive u teškim uvjetima i izbjegnu divljeg medvjeda grizlija, dolazi do napetosti i njihova prava priroda dolazi na kušnju. Film istražuje teme preživljavanja, odanosti i iskonskih instinkata koji se javljaju u situacijama života ili smrti.

"The Edge" prikazuje surovu ljepotu divljine Aljaske, čiji ogromni krajolici služe kao pozadina za mučno putovanje likova, pridonoseći impresivnoj i vizualno upečatljivoj kvaliteti filma.

Film zadire u iskonske instinkte preživljavanja, ispitujući psihološke i fizičke izazove s kojima se likovi suočavaju u ekstremnoj opasnosti. Postavlja pitanja o ljudskoj prirodi i koliko će pojedinci daleko ići kako bi zaštitili sebe i one do kojih im je stalo.

4. Mientras duermes / Dok spavaš (2011.)

Ovaj španjolski psihološki triler (engl. prijevod: Sleep Tight) režirao je Jaume Balagueró, poznat po svom radu u žanru horora. Zadire u temu voajerizma, ispitujući zadiranje u privatnost i strah da bi netko mogao promatrati svaki vaš pokret. Publika je konstantno izazivana na pogađanje o daljnjem razvoju radnje!

Radnja je usredotočena na Césara, kojeg glumi Luis Tosar, vratar u finoj stambenoj zgradi. On glumi uslužnost, no iza te maske krije se izopačeni lik koji potajno uživa u krajnje neugodnom zadiranju u intimu stanara koji, naravno, ništa ne slute, zapravo, niti ne primjećuju ga.

Posebno ga zanima Clara, vesela i dobrodušna stanarka prema kojoj osjećamo empatiju jer doista je potpuna suprotnost negativcu. Césarova opsjednutost Clarom vodi ga mračnim putem dok pribjegava sve zlokobnijim metodama kako bi upao u njezin život i natjerao je da pati.

"Mientras duermes" dobio je pohvale kritičara zbog svoje jezive atmosfere i zadivljujuće priče, ali i fantastično uvjerljive glumačke izvedbe Luisa Césara. Film označava odmak od tradicionalnih elemenata horora i više se fokusira na psihološku manipulaciju, vrebanje i hladni, izopačeni um glavnog lika.

Istražuju se teme opsesije, manipulacije i koliko daleko se može ići kako bi se uništila sreća druge osobe. Potiče rasprave o prirodi zla i dubinama ljudske pokvarenosti.