Jedan od najjačih bedema staroga Dubrovnika nije bio kameni, već intelektualni. Naime, snaga Dubrovačke Republike je ležala na konkretnim znanjima i stvarnim vještinama njezinih stanovnika - u Dubrovniku jednostavno nije bilo mjesta improvizaciji.
U školama su se učili oni predmeti koji bi doista osposobljavali ljude za život i za razvoj gospodarstva; predmeti poput matematike, fizike, logike, latinskog i grčkog jezika, zemljopisa, filozofije, povijesti, trgovine, knjigovodstva i računovodstva.
U nastavnom programu nije bilo mjesta za suvišne i nepotrebne predmete kao što je danas slučaj, već je sva pažnja bila usmjerena na ona znanja čijom bi se primjenom pridonijelo razvoju i stvaranju vrijednosti.
Zbog naglaska na predmete kao što su matematika, logika, knjigovodstvo, računovodstvo ili trgovina Dubrovčani su za svoje doba bili izrazito ekonomski pismeni.
Za razliku od nas danas. Jer prema svim pokazateljima prokletstvo, to jest propast današnjeg čovjeka leži upravo u njegovoj ekonomskoj nepismenosti. Upravo kao što je nekoć davno kob tadašnjih ljudi bila njihova opća literalna nepismenost, dakle nemogućnost čitanja zbog njihovog slabog ili potpunog nepoznavanja pisma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
