Trump udara na Moskvu: Mogu li najteže sankcije dosad zaustaviti ruski ratni stroj – ili će ga, kao i ranije, samo učiniti otpornijim?

Nove američke sankcije – ovaj put usmjerene izravno na Rosneft i Lukoil – izgledaju oštrije od dosadašnjih. Washington ih je pratio prijetnjom sekundarnim mjerama prema financijskim posrednicima i najavom strožeg nadzora nad "shadow fleet" tankerima. EU je istodobno izglasao 19. paket, s postupnom zabranom ruskog LNG‑a i dodatnim ograničenjima transakcija s ruskim naftnim tvrtkama. No ključno pitanje ostaje isto: mogu li sankcije same zaustaviti rat u Ukrajini? I odgovor, koliko god nepopularan u zapadnim političkim krugovima, glasi – vrlo vjerojatno ne.

Mehanika novih američkih mjera je relativno jednostavna: Rosneft i Lukoil se režu od američkog financijskog sustava i dolarske klirinške mreže, a svakoga tko s njima posluje izlaže se riziku sekundarnih sankcija. To je pooštravanje u odnosu na dosadašnje ciljanje periferije ruskog energetskog kompleksa i pokušaj da se zahvati srce prihoda državnog proračuna. U Bruxellesu, dodatne restrikcije prema ruskim brodovima i energentima trebale bi zatvoriti "rupe" koje su trgovci koristili dvije i pol godine. No i u Washingtonu i u EU-u priznaju da će stvarni učinak ovisiti o provedbi i disciplini trećih zemalja – osobito Indije i Kine.

Zašto je baš ovaj dvojac bitan? Energetski sektor i dalje čini četvrtinu ruskih proračunskih prihoda, a Rosneft i Lukoil nose glavninu naftne proizvodnje i izvoza. Procjene koliko točno variraju, ali slika je jasna: dvije kompanije drže ključne ventile i porezne uplatnice Kremlja. Usto, Al Jazeera podsjeća da Rosneft i Lukoil zajedno izvoze oko 3,1 milijun barela dnevno – približno 70% ruskog izvoza sirove nafte morem. Ako taj tok poskupi, uspori ili se mora preusmjeriti preko skupljih aranžmana, pritisak na marže raste, no tok ne staje.

Tržišna reakcija je već stigla: cijena Brenta odskočila je oko 4%, a američkog WTI‑a više od 5%. Indijski prerađivači, prema prvim signalima, razmatraju kratkoročno smanjenje kupnje ruskih barela, ponajprije zbog straha banaka od sekundarnih sankcija i rizika plaćanja. Takav efekt je realan – ali povijest sankcija pokazuje da se prvi šok često brzo "ispegla" kada trgovci pronađu nove posrednike i alternativne rute osiguranja i plaćanja.

Iskustvo od 2022. nadalje potvrđuje rusku sposobnost za diverzifikaciju: izvoz je iz Europe preusmjeren prema Aziji, posebno prema Kini i Indiji, potpomognut flotom starijih tankera i nelinearnim financijskim kanalima. Sekundarne sankcije sada ciljaju baš te kanale – prisiljavajući banke u Aziji da biraju između američkog financijskog sustava i ruske nafte. Dio će se povući, dio će tražiti nove paravane. Drugim riječima, pritisak postaje skuplji, ali ne i apsolutan.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.