Summit koji ne smije uspjeti: Tko sabotira susret u Budimpešti i zašto je mir postao europska hereza?

Ideja susreta Trump–Putin u Budimpešti počela je izgledati krhko gotovo istog trena kad je objavljena. U pozadini je sudar dvije logike: s jedne strane američki predsjednik želi brzo zaustavljanje rata kako bi pokazao da se razlikuje od svojih prethodnika, s druge, Moskva želi da eventualni prekid vatre bude politički smislen – da adresira uzroke, a ne samo utiša topove na par tjedana. Na takvoj pukotini i tehnički "načelan" dogovor lako se raspada, prije nego što je itko sjeo za stol.

Kronologija je poznata: Trump i Putin 16. listopada telefonski su se usuglasili kako bi se u iduća dva tjedna mogli naći u Budimpešti. Orbán je odmah ponudio domaćinstvo, računajući na svoj kanal prema Moskvi i dugogodišnju tvrdnju da je "razgovor bolji od rovova". U prvim satima činilo se da će logistika brzo krenuti – čak se i pripremni format na razini Rubio–Lavrov skicirao kao pretprostor susreta dvojice predsjednika.

No čim se došlo do sadržaja, iskočile su razlike koje nisu nove, ali su sada prerasle u kočnicu. Ruska pozicija ostaje tvrda: prekid vatre da, ali ne kao puka pauza bez političkog okvira, neutralna Ukrajina, jamstva o nerazmještanju NATO-a i institucionalna zaštita rusofonog stanovništva i dalje su na popisu. Uz to, Moskva poručuje da ne želi "trenutni" prekid vatre bez ikakvih teritorijalnih aranžmana. S druge strane, Washington – ojačan europskim pristajanjem – sada jasno gura ideju hitnog primirja po liniji sadašnjih položaja kao početni korak, bez "nagrada" za agresiju. Raspon između ova dva pristupa trenutačno je preširok da bi se most prešao jednim summitom.

Sjetimo se i da su se dvojica čelnika već vidjela ove godine u Anchorageu. Sastanak je bio dug, ali bez rezultata. Ako je to bio generalni pokušaj, Budimpešta je zamišljena kao operativni. Međutim, s istim ključnim neslaganjem – primirje odmah ili primirje s političkim paketom – riskira se repriza: fotografija, bez sadržaja, i još jedna potvrda nepomirljivosti. Nije čudo da su europske diplomacije, posebno one koje se zaklinju u "jedinstven front", počele govoriti o "političkom košmaru".

Prvi crveni alarm zazvonio je oko pripremnog susreta Rubija i Lavrova. Vruća linija je radila, ali živog sastanka "ovog tjedna" ipak nema. Moskva tvrdi da se ne može odgoditi ono što nikad nije bilo formalno zakazano, Washington šalje poruku da nije mudro trčati ako s druge strane ne vidi realan pomak. To je uljudni način da se kaže: pripreme su stavljene na led dok se ne pojavi minimalna podloga za dogovor.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.