Najstrašnija ironija suvremene povijesti događa se na obali Sredozemlja - država nastala na civilizacijskom šoku holokausta priprema logor za masovno zatočenje drugog naroda. Izraelsko ministarstvo obrane, pod izravnim nalogom premijera Benjamina Netanyahua i njegovih krajnje desnih koalicijskih partnera, razvilo je plan za tzv. "humanitarnu‑tranzitnu zonu" u al‑Mawasiju. Ondje bi se, najprije privremeno, a zatim trajno, koncentriralo oko 600 000 trenutačno raseljenih Palestinaca – preteča premještanja cjelokupnog stanovništva Gaze u ograđeni kompleks iz kojeg se više ne bi moglo izići.
Gaza je već dva desetljeća de facto izolirana enklava, a sada bi se, prema izraelskim projekcijama, smanjila na prostor manji od deset kilometara kvadratnih, nadziran kamerama, betonskim zidovima i oklopnim patrolama. Ujedinjeni narodi bilježe da je od travnja do srpnja srušeno najmanje 12 800 objekata u Rafahu. Sam je Netanyahu u Knesetu priznao strategiju: "Uništavamo im kuće, nemaju se kamo vratiti - logičan je ishod želja stanovnika Gaze da emigriraju." Namjera je jasna – učiniti povratak nemogućim, a ostanak neizdrživim.
Plan u sebi nosi sve klasične elemente prisilnog preseljenja: fizičko ograđivanje, strogu kontrolu kretanja, program "deradikalizacije" i administrativni aparat za "dobrovoljnu" emigraciju. Slično britanskim logorima za vrijeme ratovanja na jugu Afrike (gdje su u logorima iziginuli deseci tisuća), "strateškim selima" u Vijetnamu ili australskim pacifičkim kampovima za izbjeglice, humanitarna retorika služi skrivanju temeljne svrhe – ukloniti stanovništvo. Izrael to formulira kao "sigurnosnu nužnost", međunarodno humanitarno pravo to naziva zločinom prisilnog premještanja.
Generalni povjerenik UNRWA‑e Philippe Lazzarini upozorava da bi se time "stvorili golemi koncentracijski kampovi na granici s Egiptom", čime se Palestincima oduzima svaka perspektiva života u domovini. Pravna kvalifikacija je jasna: kolektivno kažnjavanje i etničko čišćenje. Tri rezervna izraelska časnika već su podnijela peticiju Vrhovnom sudu tvrdeći da je operacija "Gideonova kola" neizvediva bez masovnih ratnih zločina.
Unutar izraelskog establišmenta srećom nema potpunog konsenzusa (no pitanje je može li to promijeniti planove). Bivši premijer Ehud Olmert javno naziva projekt "koncentracijskim logorom" i "etničkim čišćenjem", a nekadašnji privremeni premijer Yair Lapid opisuje ga kao "lošu ideju sa svih aspekata". Ipak, mora se navesti - najglasnija je frakcija koja vjeruje da vojni pritisak i gospodarska devastacija mogu natjerati dva milijuna ljudi na trajni egzil. Riječ je o ideološkom sljepilu koje podsjeća na kolonijalne fantazije o "pražnjenju prostora", svakako ne na razrađenu sigurnosnu strategiju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
