Premda pomalo na margini svjetskih naslovnica, javljaju se znakovi da još jedna zemlja iz skupine afričkih 'Velikih Pet' , Etiopija, se nalazi na rubu da ponovno potone u nestabilnosti u ionako već usijanom okruženju. Država koja je sjedište Afričke Unije i sama je blizu scenarija da će joj trebati međunarodni mirovni mandat kao u susjednoj joj Somaliji.
Početak novog vala nezadovoljstva i mogućeg daljnjeg krvoprolića krenuo je u studenom prošle godine u regiji Oromo. Službeni okidač bio je dokument pod nazivom 'Addis Ababa and the Surrounding Oromia Special Zone Integrated Development Plan', s ciljem širenja jurisdikcije glavnog grada na područja regije Oromo.
Etiopija na karti svijeta:
Regija Oromo na karti:
Dokumentom predviđeno širenje implicitno je u sebi imalo sadržan plan oduzimanja obradive zemlje poljoprivrednicima iz etničke skupine Oromo. Što je bila kap koja je prelila čašu unutar te etničke skupine koja iako po brojnosti najveća - sačinjava oko jedne trećine ukupne populacije zemlje – sustavno je marginalizirana od strane elita koje dolaze iz Tigray i Amhara etnosa. Treba dodati da zahvaljujući grabizmu i pljački elita, Etiopijom sada luta više od 150 000 Oromo seljaka bezemljaša. Tako da 'Development Plan' je samo nastavak jedne sustavne pljačke i marginalizacije.
No sama osnova prosvjeda i zahtjevi od strane Oromoa su u svojoj biti za elitu (Amhara – Tigray etnosi) na određenoj razini nebitni, jer na njih se je odgovaralo i odgovarati će se prokušanim metodama državnog ratnog stroja, logikom 'podanici su tu da slušaju' , a Oromo osobito.
Zastava regije Oromo
Ako se očekuju neki protestni zvukovi iz A. Unije, to ulazi više u područje dobrih želja. Adis Abeba je politički centar kontinenta, a ostatak 'Velike Petorke' ili grca u svojim vlastitim problemima ( Egipat, Nigerija ) ili ih jednostavno nije briga ( Alžir, Južnoafrička Republika ). Premda bi se moglo nagađati da nestabilnosti u Etiopiji, uza sve izjave Kaira da je to unutarnja stvar Adis Abebe, ipak idu na ruku Egiptu jer eskalacija bi mogla ugroziti projekt velike brane za hidrocentralu na Plavom Nilu s planiranim rokom završetka 2017. oko koje Egipat i Etiopija lome koplja. Tako da ne bi bilo čak ni čudno da Oromo i druge etno skupine nađu tajnog partnera u svojoj borbi protiv Amhara – Tigary vlastodržaca.
Sama kriza, izražena na relaciji Oromo/ostali - Amhara/Tigray traje konstantno od stvaranja 'moderne' etiopske države krajem 19. st., tako da je samo pitanje vremena kad će neki od podčinjenih etnosa dignuti glave i koliko će državnom aparatu trebati da iza sebe ostavi krvavi trag paleža, mrtvih tijela i silovanja; jer u svojoj osnovi Etiopija nikada nije prestala biti kolonijalna država. Najbolji primjer toga je carska Rusija koja je imala kopneni kontinuitet između metropole i različitih koloniziranih 'stanova'. SSSR uza sve proglase i reforme u osnovi je ostavio stanje na terenu netaknutim, samo je od stanova službeno napravio 'republike', kooptiravši dio elita drugih nacija u politbiro; ali Moskva je i dalje bila mjesto gdje ste se išli klanjati caru ( sekretaru partije ). No razlika ipak ima, jer SSSR je omogućavao i drugim nacijama da dođu do najviših položaja tako da smo imali Gruzijca i Ukrajinca za sekretare partije. U Etiopiji to je i dalje zatvoreni ples gdje je malo Amhara , malo Tigray skupina na vlasti, dok drugi od para igra ulogu 'druge violine' i čeka svoju priliku.
Oromo nastambe
Tigray i Amhara etnosi nastali su raspadom Aksumkog kraljevstva u 13. st. i dijele zajedničko povijesno naslijeđe, običaje i religiju - etiopsko pravoslavlje, ali govore različite jezike, amharic i tigrinya. Kolektivno se dva etnosa označuju kao Abesinijci, u skladu s jednim od naziva za Etiopiju, što je indikativno ako se želi vidjeti tko ustvari predstavlja 'pravu Etiopiju' i kakve poteze će napraviti centralna vlast prema ostatku zemlje. Druga indikacija za jedan od osnovnih odnosa prema preko 75 etničkih skupina ostalih u državi je osjećaj rasne i kulturne superiornosti. Temelj toga je u 'Solomnskom mitu' od 3000 godina državnosti, semitskim kulturnim i etničkim korijenima, pravoslavlju i pisanim jezicima poteklim iz sada liturgijskog jezika Ge'ez; naspram usmene kulture etničkih skupina iz okolice. Tu jasno vidimo percepciju Tigraya i Amahra naspram okruženja, kao prosvijećenim ljudima okruženih barbarima, a to je gledište jako srodno onom europskih kolonizatora.
Pripadnice Oromo naroda
Priča stvaranja 'moderne' etiopske države počela je sredinom 19. st. je s centralizacijom moći u postojbinama Amhara i Tigraya, uparene s igranjem na svoje kršćansko i semitsko naslijeđe s razlikom naspram 'crnih barbara' pred europskim silama i dobrim diplomatskim akumenom da se iskoristi netrpeljivost i rivalstvo kolonijalnih sila. Omogućili su elitama da preko svojih europskih sponzora dobiju moderno naoružanje i krenu u osvajanje okolnih nacija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
