Što nam to donose dvadesete? Pojma nemamo, ali u prvih dva mjeseca došlo je do promjene načina života. Najprije u Kini, a zatim i drugdje u svijetu. U Kini se već tjednima živi po kućama. Izlazi se tek kad je neophodno. Radi se online od kuće. Možda epidemija korona virusa neće izazvati totalnu promjenu načina života, ali nagovještava kako bi to moglo izgledati ako se dogodi, prije ili kasnije. Kina je u tome najdalje otišla.
Javni prijevoz u Pekingu radi, ali su kompozicije metroa prazne. Isto kao i autobusi. Uobičajena gužva u metrou u Pekingu najveća je gužva koju biste mogli zamisliti, a sada su stajališta i vagoni prazni. Redovni putnici su, kao što smo spomenuli po kućama, ili se voze automobilima. Vlastiti automobil pruža sigurnost karantene, isto kao i stan. Iz auta se izlazi s maskom na licu i zaštitnim naočalama.
U samoposlugu ili tvornicu ulazi se nakon mjerenja tjelesne temperature. To se radi uz pomoć termo kamera. U pojedinim restoranima koji su dobili dozvolu nastaviti raditi u uvjetima epidemije, temperatura se gostima mjeri običnim termometrom. Tek nakon toga gost može sjesti za stol i naručiti večeru. Dok jede, mora imati masku na vidnom mjestu, ispod brade ili na čelu. Tako nekako.
Ne samo da će usprkos epidemiji gost dobiti pun tanjur, nego će mu s njim stići i zdravstveni bilten kuhara koji mu je spremio hranu. Pored imena šefa stajat će i rezultat mjerenja njegove temperature od prije nekoliko minuta. Svi konobari i osoblje kuhinje sve vrijeme rade pod maskama. Više puta tijekom smjene mjere temperature. Prošlog vikenda u najpopularnijem irskom pubu u Pekingu bilo je sedmero ljudi u doba večeri kada se taj broj inače mjerio stotinama. Noćni klubovi su zatvoreni.
Sve vrste ugostiteljstva u Kini, cvjetale su u posljednjih dva desetljeća, a stotine tisuća stranaca doprinijeli su kulturi noćnih izlazaka, te je promet u Pekingu vikendom u tri ujutro ličio na jutarnju špicu ponedjeljkom. Sada toga nema. Teško je procijeniti koliko ljudi sada nema što raditi, ali među njima su naprimjer, tisuće taksista.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
