Paul Craig Roberts (rođen 1939) je poznati američki ekonomisti i kolumnist. Radio je kao asistent tajnika državne blagajne za vrijeme administracija Ronalda Reagana. Kasnijih godina bio je urednik i kolumnist u listovima kao što su Wall Street Journal, Business Week, i Scripps Howard News Service.
Paul Craig RobertsUnatoč činjenici da se Roberts primarno bavi ekonomskim pitanjima, često piše i o vanjskoj politici. Kritičan je prema stavovima države Izrael, Pojas Gaze je nazvao "najvećim koncentracijskim logorom na svijetu". Također se žestoko protivio američkim vojnim invazijama na Irak i Afganistan.
U svojoj najnovijoj kolumni koja je objavljena u progresivnom online listu counterpunch.org, Roberts se osvrnuo na aktualna događanja u Siriji i proziva SAD, ali i saveznike SAD-a u arapskom svijetu, zbog licemjernog stava prema toj zemlji. Također ističe važnost sekularne države na Bliskom istoku.
Donosimo vam slobodan prijevod s engleskog jezika:
Ratovi čiste agresije: zašto Amerikanci ne mogu imati demokraciju?
"Sirija ima sekularnu vladu, baš kao što je imao i Irak prije američke invazije. Sekularne vlade su važne za Arapski svijet u kojem postoje divizije između Sunita i Šijita. Sekularne vlade sprječavaju da se dvije skupine međusobno pobiju.Kada je američka invazija - koja je ratni zločin prema Nuremberškim standardima koje je postavila SAD nakon završetka Drugog svjetskog rata - srušila sekularnu vladu Saddama Husseina, irački Suniti i Šijiti krenuli su u rat jedni protiv drugih. Građanski rat između Iračana spasio je američku invaziju. Ipak, dovoljno Sunita našli su vremena da se ujedno bore i protiv američkih okupatora tako da američke snage nikada zapravo nisu uspjele okupirati Bagdad, još manje cijeli Irak, bez obzira koliko nasilno i nasumce SAD primjenjivao silu.
Posljedica američke invazije nije bila demokracija i prava žena u Iraku, još manje uništenje oružja za masovno uništenje koje uopće nije ni postojalo, upravo kako su potvrdili inspektori za oružje prije same invazije. Posljedica je bila transfer moći sa Sunita na Šijite. Šijitska verzija Islama je iranska verzija. Tako da je Washington svojom invazijom moć u Iraku prebacio sa sekularne vlade u ruke Šijita koji su povezani s Iranom.
Neprijateljstvo Washingtona prema Assadu je licemjerno. 26. veljače sirijske vlasti su održale referendum na kojem se glasalo o prihvaćanju novog Ustava Sirije u kojem se ograničava mandat predsjednika i ukida politički monopol stranke Ba’ath.
Izlaznost birača u Siriji bila je 57,4%, što je podjednaka izlaznost kao i za vrijeme predsjedničkih izbora za Obamu 2008. Izlaznost je bila veća (unatoč naoružanim pobunjenicima podržanim od zapada na terenu) nego u 9 američkih predsjedničkih izbora u periodu 1972 - 2004. Novi sirijski Ustav odobrilo je 89,4% glasača.
Ali Washington je osudio demokratski referendum i naveo kako sirijska vlada mora biti srušena kako bi demokracija zavladala Sirijom.
Saveznici Washingtona u regiji, neizabrane naftne monarhije kao što su Saudijska Arabija i Katar, objavili su kako su spremni slati oružje islamističkim pobunjenicima kako bi pomogli u dovođenju demokracije - nešto što se kod njih doma ne tolerira - u Siriju.
Za Washington "demokracija" je oružje masovnog uništenja. Kada Washington donosi "demokraciju" nekoj zemlji, to znači uništenje te zemlje - kao u slučaju Libije i Iraka, a ne demokracija. Libija je danas u kaosu, noćna mora ljudskih prava bez ikakve efektivne vlasti.
Washington je instalirao Nouri al-Malikia kao predsjednika Iraka. Isti je izgubio izbore, ali je ostao na vlasti. Maliki je vlastitog potpredsjednika prozvao teroristom i dao ga uhititi, koristi se državnom policijom za hapšenje sunitskih političara.
Cijelo jedno desetljeće Washington svoje ratove čiste agresije predstavlja kao "dovođenje demokracije i ljudskih prava na Bliski istok". Dok je Washington "dovodio demokraciju" na Bliski istok, u isto vrijeme Washington je razbijao demokraciju u SAD-u. Washington je oživio srednjovjekovne tamnice za mućenje. Washington je uveo zatvaranje osoba bez suđenja. Na Obamin zahtjev Kongres je velikom većinom odobrio zakon kojim se omogućava beskonačno zatvaranje američkih državljana bez ikakvog suđenja ili dokaza. Pretresi bez naloga, špijuniranje, ilegalne i neustavne radnje - danas u 21. stoljeću - postale su rutina.
Obama si je uzeo za pravo, koje ne postoji u nijednom zakonu, da ubija američke državljane gdje god poželi, ukoliko izvršna vlast odluči - bez ikakvog dokaza - da je osoba neka vrsta opasnosti za SAD. Svaki Amerikanac, gdje god se nalazio, može biti ubijen na temelju subjektivnog mišljenja izvršne vlasti - koja sve više postaje i jedina vlast u SAD-u. Druge dvije grane vlasti jednostavno su svrgnute za vrijeme "Rata protiv terorizma".
Zašto je Washington toliko odlučan da dovede demokraciju na Bliski Istok (uz iznimke Saudijske Arabaije, Bahraina, Katara i Emirata), Afriku, Iran, Afganistan, Rusiju i Kinu, ali je u isto vrijeme neprijateljski nastrojen prema ustavnim pravima u SAD-u?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.