Operacija Market Garden, u sklopu koje spada i bitka za Arnhem iz rujna 1944., je bila najveća zračno-desantna bitka u povijesti, veća i od operacije Mercury, njemačkog zračno-desantnog iskrcavanja na Kretu 1941. godine a koje se smatra jedinom uspješnom strateškom zračno- desantnom operacijom u Drugom svjetskom ratu. Operacija je ujedno bila i jedini pravi pokušaj Saveznika u korištenju zračno- desantnih snaga kao strateških snaga u Europi. Operacija je bila velikog opsega, gdje su se sukobili 21. Armijska grupa pod zapovjedništvom feldmaršala B. Montgomeryja na strani Saveznika, i Armijska Grupa B pod zapovjedništvom general feldmaršala Waltera Modela na njemačkoj strani. U borbi je sudjelovalo preko tisuću oklopnih vozila te stotine i tisuće vojnika te se smatra za jedini veći poraz Saveznika prilikom kampanje oslobađanja sjeverozapadne Europe.
Slika 1. Feldmaršal sir Bernard Law Montgomery
Počeci operacije
Ideja za provedbu operacije Market Garden leži u neočekivanim uspjesima operacije Overlord i D-Dana 06. lipnja 1944. godine te bitke za Normandiju koja je uslijedila odmah nakon iskrcavanja. Saveznici su pretpostavljali da će sporo ali sigurno napredovati u unutrašnjost kada invazija otpočne te da će general Eisenhower, koji je bio zapovjednik Vrhovnog združenog stožera Savezničkih snaga, preuzeti vođenje daljnjih kopnenih operacija od Montgomeryja nakon par tjedana. Eisenhower bi tada imao kontrolu nad sve tri armijske rupe: 21., koja je bila pod Montgomeryjem, 12. pod zapovjedništvom general-pukovnika Omara Bradleya te 6. koja je bila pod kontrolom general-pukovnika Jacoba Deversa, a koja je napredovala iz smjera južne Francuske gdje je još postojao jak njemački otpor. Ono što se zapravo dogodilo je to da su Saveznici bili u prednosti tjednima nakon iskrcavanja, a da se njemačka obrana doslovno srušila preko noći te su njemačke snage stjerane u džep oko Falaisa što je predstavljalo totalnu katastrofu za njemačke snage, slične magnitude kao što je bio Staljingrad na Istočnom bojištu. Prava veličina ove pobjede je bilo nečinjenje Montgomeryja te je uspjeh uvelike ovisio o koordinaciji operacija između savezničkih zapovjednika i vojnih snaga. Kako su mnogi vjerovali da je kraj rata samo pitanje vremena- s mogućnošću završetka do Božića 1944. godine- mnogi zapovjednici su gledali kako će dalje razvijati svoje vojne karijere.
Slika 2. Situacija u sjeverozapadnoj Europi u rujnu 1944. godine
Slika 3. Saveznički plan operacije Market Garden
Sredinom kolovoza Montgmery prvi iznosi ideju o promjeni strategije Saveznika kako bi stvorili snažan krug napadačke sile prema Njemačkoj od strane njegove 21. armijske grupe, potpomognute američkom 1. armijom pod zapovjedništvom general- bojnika Courtneya Hodgesa, a koja bi išla kroz sjevernu Francusku, preko nizinskih zemalja pa sve do Njemačke. Montgomeryjeva poruka je bila da trenutno nema dovoljno transportnih vozila koji bi pružali logističku podršku i opskrbu za sve tri armijske grupe koje bi išle 'punom parom' preko širokog fronta. Čak je i flota savezničkih transportnih zrakoplova, koja je trebala biti u rezervi i služiti za provođenje zračno-desantnih operacija, bila u akciji. Kako je njemački otpor više-manje jenjavao prema 21. armijskoj grupi, imalo je smisla dati prioritet 21. armijskoj grupi pošto su oni ujedno mogli eliminirati lansirna mjesta za ispaljivanje V1 raketa koje su gađale gradove u južnoj Engleskoj te osloboditi luke uzduž sjeverne obale Francuske, a što bi značajno pomoglo Saveznicima u opskrbi. Montgomery je čak rekao da će biti podređen Bradleyu, sve dok bi njegova armijska grupa imala prioritet u dobivanju zaliha. Bradley se oštro usprotivio planu- on je smatrao da su bitku za Normandiju dobili unatoč Montgomeryju, a ne zahvaljujući njemu. Kako je pobjeda u ratu bila na vidiku, smatralo se da je red na Amerikancima da preuzmu vodstvo - uz to, plan koji je predlagao Montgomery bi značio usporavanje američkih snaga koje su došle najdalje od normandijskih plaža, konkretno američke 3. armije pod zapovjedništvom general- pukovnika G.S.Pattona Jr., starog Montgomeryevog suparnika. Ipak, Montgomery je uspio uvjeriti Eisenhowera da njegova 21. armijska grupa ima prioritet u opskrbi te da ih podrži Bradleyjeva 1. armija, koja bi napredovala sjeverno od Aachena. U pismo generalu Georgeu C. Marshallu Eisenhower priznaje da je 'promijenio prvotni plan o napadima sa sjevera i istoka kako bi pomogao Montgomeryju u zauzimanju neizmjerno važnih ciljeva na sjeveroistoku'. Istovremeno, Bradley je 'tiho' surađivao s Pattonom kako bi mu omogućio da njegova armija ide istočno, prema Njemačkoj. Saveznički teški bombarderi su se vratili svojim strateškim kampanjama bombardiranja njemačkih gradova tako da su se taktičke zračne snage ( RAF i USAAF) podijelili uzduž nacionalnih granica premda je na Zapadu ostalo vrlo malo Luftwaffeovih snaga. S dolaskom zapovjednika zračnih snaga Sir Traffordom Leigh-Malloryea u stožer Savezničkih ekspedicijskih zračnih snaga, Eisenhower odlučuje 02. kolovoza oformiti Združeni stožer zračno-desantnih snaga pod zapovjedništvom bivšeg kontroverznog zapovjednika 9. zračnih snaga, general- pukovnika Lewisa Breretona te ovo 16. kolovoza postaje Saveznička 1. zračno-desantna armija, dio Savezničke varke temeljene oko fikcijske 1. armijske grupe SAD-a. Nju su činile američki 18. zračno desantni korpus ( gdje su bili 82.,101.i 17. zračno- desantna divizija pod zapovjedništvom general- bojnika Matthewa Ridgewaya) i britanskog 1. Zračno- desantnog korpusa (1. i 6. zračno- desantna divizija kao i 1. neovisna poljska padobranska brigada a koje su sve bile pod zapovjedništvom general- pukovnika F.A.M.Browninga).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.