Fedor Ivanović i Boris Godunov
Na kraju vladavine Ivana Groznoga Rusija se suočila s dubokom političkom, socijalnom i ekonomskom krizom. Rat s Litvom, koji se odužio, i prirodne katastrofe dovele su ekonomski život u Rusiji do kolapsa. Novogordoski registar platiša poreza bio je najbolji prikaz katastrofalnog pada stanovništva početkom 1580-ih (gotovo 80%)- što je uz zanemarivanje obradive poljoprivredne površine od gotovo 90 % - bio najbolji pokazatelj stanja ruskog društva. Kriza se osjetila, osim sjeverozapadnih dijelova, i na ostatku teritorija Rusije. Ekonomski pad je imao ozbiljan učinak na vojnu sposobnost- mnogi plemići nisu bili u mogućnosti obavljati svoju dužnost zbog svojih razrušenih posjeda. Nakon Ivanove smrti poljski kralj Stefan Batory kuje plan invazije na Rusiju, računajući da će podršku za svoj plan naći u pojedinim krugovima ruskog društva; kada je M.I. Golovin prebjegao u Litvu, uvjeravao je kralja da neće naići na ozbiljniji otpor u Rusiji. Općenito gledajući Rusija se suočavala s ozbiljnom prijetnjom vanjske invazije i unutarnjih nereda.
Situacija u Rusiji je bila teška prvenstveno zbog sukoba vladajućih elita, gdje su borbe počele već nakon smrti Ivana Groznoga. Nakon što je carević Dimitrije poslan na svoje imanje u Uglič, Fedor, najstariji sin Ivana Groznoga, zasjeda na prijestolje. Boležljiv, labilne volje i slabog intelekta nije bio sposoban vladati samostalno te je čak i formalne ceremonije na dvoru smatrao „prevelikim teretom“ tako da je sudbina prijestolja i države ležala u rukama međusobno suprotstavljenih bojarskih grupa. Kako nijedna grupa nije stekla odlučujući politički utjecaj pojavila se treća politička sila, s Godunovim i Romanovima na čelu, te je naposljetku ta grupa isplivala na vrh pobjednički.
Vladavina Borisa Godunova
Boris je preuzeo upravljanje vladom i carstvom u iznimno teško vrijeme- Ivan Grozni mu je ostavio u nasljedstvo tešku situaciju državi te je bilo nužno izvući zemlju iz političke i ekonomske krize. Jedan od prvih zadataka koje si je postavio Godunov je bilo nadići podjele među vladajućom elitom i obnoviti autoritet središnje države (vlade), koji je uslijed teške situacije oslabio. Godunov nije mogao u potpunosti riješiti ove probleme sve dok mu Šujski i njegovi pristaše stoje na putu. Nakon što je konsolidirao moć te učvrstio svoj položaj Godunov započinje odlučnu borbu protiv navedenih - prvi koji su se našli na putu Godunovljeva „čišćenja“ su bili Golovini, princeza Kurakin, Golicini i Vorotniski, većina starijih bojara u dumi te princ I.F. Mstislavski. Pred kraj 1586. godine dolazi do preokreta od strane samih Šujskih; u svibnju 1586. godine Šujski, uz potporu vrha ruske Crkve, metropolita Dionizija, te građana Moskve, organiziraju peticiju radi posjeda u carstvu. Peticija je bila adresirana na cara Fedora i u njoj se molilo da se razvede od svoje maloljetne žene, Irine Godunove, na što car odgovara negativno. Godunov u to vrijeme još nije bio spreman za izravan progon Šujskih te je čekao povoljniju priliku pritom skupljajući kompromitirajuće informacije protiv njih.
Boris GodunovUklanjanje Šujskih se dogodilo nedugo nakon povratka ruskog izaslanstva iz Poljske, gdje je Boris možda primio potvrdu svojih sumnji da su Šujsiki u dosluhu s poljskim plemićima. U jesen 1586. godine Šujski bivaju protjerani iz glavnoga grada carstva a naredne godine bivaju izloženi teškom progonu. Najaktivniji i istaknutiji članovi - Ivan Petrović i Andrej Ivanović - su ubijeni u zatvoru od strane njihovih tamničara, vjerojatno ne bez znanja Godunova. Mitropolit Dionizije i biskup Varlaamm iz Krutitsa bivaju premješteni sa svojih pozicija, a seljaci koji su podržavali Šujske su javno osramoćeni a nakon toga pogubljeni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
