Fedor Ivanović i Boris Godunov
Na kraju vladavine Ivana Groznoga Rusija se suočila s dubokom političkom, socijalnom i ekonomskom krizom. Rat s Litvom, koji se odužio, i prirodne katastrofe dovele su ekonomski život u Rusiji do kolapsa. Novogordoski registar platiša poreza bio je najbolji prikaz katastrofalnog pada stanovništva početkom 1580-ih (gotovo 80%)- što je uz zanemarivanje obradive poljoprivredne površine od gotovo 90 % - bio najbolji pokazatelj stanja ruskog društva. Kriza se osjetila, osim sjeverozapadnih dijelova, i na ostatku teritorija Rusije. Ekonomski pad je imao ozbiljan učinak na vojnu sposobnost- mnogi plemići nisu bili u mogućnosti obavljati svoju dužnost zbog svojih razrušenih posjeda. Nakon Ivanove smrti poljski kralj Stefan Batory kuje plan invazije na Rusiju, računajući da će podršku za svoj plan naći u pojedinim krugovima ruskog društva; kada je M.I. Golovin prebjegao u Litvu, uvjeravao je kralja da neće naići na ozbiljniji otpor u Rusiji. Općenito gledajući Rusija se suočavala s ozbiljnom prijetnjom vanjske invazije i unutarnjih nereda.
Situacija u Rusiji je bila teška prvenstveno zbog sukoba vladajućih elita, gdje su borbe počele već nakon smrti Ivana Groznoga. Nakon što je carević Dimitrije poslan na svoje imanje u Uglič, Fedor, najstariji sin Ivana Groznoga, zasjeda na prijestolje. Boležljiv, labilne volje i slabog intelekta nije bio sposoban vladati samostalno te je čak i formalne ceremonije na dvoru smatrao „prevelikim teretom“ tako da je sudbina prijestolja i države ležala u rukama međusobno suprotstavljenih bojarskih grupa. Kako nijedna grupa nije stekla odlučujući politički utjecaj pojavila se treća politička sila, s Godunovim i Romanovima na čelu, te je naposljetku ta grupa isplivala na vrh pobjednički.
Vladavina Borisa Godunova Boris je preuzeo upravljanje vladom i carstvom u iznimno teško vrijeme- Ivan Grozni mu je ostavio u nasljedstvo tešku situaciju državi te je bilo nužno izvući zemlju iz političke i ekonomske krize. Jedan od prvih zadataka koje si je postavio Godunov je bilo nadići podjele među vladajućom elitom i obnoviti autoritet središnje države (vlade), koji je uslijed teške situacije oslabio. Godunov nije mogao u potpunosti riješiti ove probleme sve dok mu Šujski i njegovi pristaše stoje na putu. Nakon što je konsolidirao moć te učvrstio svoj položaj Godunov započinje odlučnu borbu protiv navedenih - prvi koji su se našli na putu Godunovljeva „čišćenja“ su bili Golovini, princeza Kurakin, Golicini i Vorotniski, većina starijih bojara u dumi te princ I.F. Mstislavski. Pred kraj 1586. godine dolazi do preokreta od strane samih Šujskih; u svibnju 1586. godine Šujski, uz potporu vrha ruske Crkve, metropolita Dionizija, te građana Moskve, organiziraju peticiju radi posjeda u carstvu. Peticija je bil...
Na kraju vladavine Ivana Groznoga Rusija se suočila s dubokom političkom, socijalnom i ekonomskom krizom. Rat s Litvom, koji se odužio, i prirodne katastrofe dovele su ekonomski život u Rusiji do kolapsa. Novogordoski registar platiša poreza bio je najbolji prikaz katastrofalnog pada stanovništva početkom 1580-ih (gotovo 80%)- što je uz zanemarivanje obradive poljoprivredne površine od gotovo 90 % - bio najbolji pokazatelj stanja ruskog društva. Kriza se osjetila, osim sjeverozapadnih dijelova, i na ostatku teritorija Rusije. Ekonomski pad je imao ozbiljan učinak na vojnu sposobnost- mnogi plemići nisu bili u mogućnosti obavljati svoju dužnost zbog svojih razrušenih posjeda. Nakon Ivanove smrti poljski kralj Stefan Batory kuje plan invazije na Rusiju, računajući da će podršku za svoj plan naći u pojedinim krugovima ruskog društva; kada je M.I. Golovin prebjegao u Litvu, uvjeravao je kralja da neće naići na ozbiljniji otpor u Rusiji. Općenito gledajući Rusija se suočavala s ozbiljnom prijetnjom vanjske invazije i unutarnjih nereda.
Situacija u Rusiji je bila teška prvenstveno zbog sukoba vladajućih elita, gdje su borbe počele već nakon smrti Ivana Groznoga. Nakon što je carević Dimitrije poslan na svoje imanje u Uglič, Fedor, najstariji sin Ivana Groznoga, zasjeda na prijestolje. Boležljiv, labilne volje i slabog intelekta nije bio sposoban vladati samostalno te je čak i formalne ceremonije na dvoru smatrao „prevelikim teretom“ tako da je sudbina prijestolja i države ležala u rukama međusobno suprotstavljenih bojarskih grupa. Kako nijedna grupa nije stekla odlučujući politički utjecaj pojavila se treća politička sila, s Godunovim i Romanovima na čelu, te je naposljetku ta grupa isplivala na vrh pobjednički.
Vladavina Borisa Godunova Boris je preuzeo upravljanje vladom i carstvom u iznimno teško vrijeme- Ivan Grozni mu je ostavio u nasljedstvo tešku situaciju državi te je bilo nužno izvući zemlju iz političke i ekonomske krize. Jedan od prvih zadataka koje si je postavio Godunov je bilo nadići podjele među vladajućom elitom i obnoviti autoritet središnje države (vlade), koji je uslijed teške situacije oslabio. Godunov nije mogao u potpunosti riješiti ove probleme sve dok mu Šujski i njegovi pristaše stoje na putu. Nakon što je konsolidirao moć te učvrstio svoj položaj Godunov započinje odlučnu borbu protiv navedenih - prvi koji su se našli na putu Godunovljeva „čišćenja“ su bili Golovini, princeza Kurakin, Golicini i Vorotniski, većina starijih bojara u dumi te princ I.F. Mstislavski. Pred kraj 1586. godine dolazi do preokreta od strane samih Šujskih; u svibnju 1586. godine Šujski, uz potporu vrha ruske Crkve, metropolita Dionizija, te građana Moskve, organiziraju peticiju radi posjeda u carstvu. Peticija je bil...
