Komunistička partija Kine održala je 19. Kongres trasirajući put za narednih pet godina razvoja zemlje. Protekli Kongres smatra se povijesnim iz nekoliko razloga, a ponajviše zbog povijesnog mjesta koje je već sada zauzeo partijski lider i predsjednik države Xi Jinping. No, najprije treba razumjeti da je Kina u procvatu. U silnom je usponu kojem se ne nazire kraj. Riječ kriza nije spomenuta tijekom tjedan dana zasjedanja KPK. To se može doimati vrlo neobičnim iz europske političke perspektive u kojoj je kriza ključna riječ.
Dakle, nema krize. Zbog toga se o njoj ne govori. Kinezi su ponosni na svoju zemlju i čvrsto vjeruju u nacionalni preporod koji se događa pred njihovim očima. Opipljiv je. KPK je proklamirala da će do 2035. biti ostvarena socijalistička modernizacija, a do 2049. (100. godišnjica osnutka Narodne Republike Kine) još više. 'Do sredine 21. stoljeća razvit ćemo Kinu u snažnu socijalističku zemlju, prosperitetnu, demokratsku, kulturološki naprednu, harmoničnu i lijepu', obećava KPK. Drugim riječima, plan im je biti vodeća zemlja svijeta.
To neće doći samo od sebe. Da bi se ciljevi ostvarili potrebno je uložiti smislene napore i preskočiti prepreke kojih ima. Na unutarnjem planu dvije su proturječnosti očigledne. Neuravnotežen i neodgovarajući razvoj i rastuća potreba naroda za boljim životom. To je trenutačno stanje socijalizma s kineskim karakteristikama.
Kineski socijalizam je doista karakterističan, jedinstven zapravo. Takvog nije bilo u povijesti. Socijalistička zemlja koja nezadrživo grabi ka prvom mjestu najjačih ekonomija svijeta. Socijalistička zemlja u kojoj je ove godine uloženo 120 milijardi dolara u željeznicu, koja je već najrazvijenija u svijetu. Zemlja s više od milijardu korisnika mobilnog interneta.
Ono čega ne bi smjelo biti u socijalizmu jest siromaštvo. Ne smije biti gladnih. Ne smije biti beskućnika pored kojih jure 'bentley' i 'rolls roys' automobili. Ili 'mercedesi' koji su dostupni ovdašnjoj srednjoj klasi. Auti su statusni simbol, pa i oni sa skromnijim plaćama radije će ručati skromno, nego što će štedjeti na autima. A beskućnika ipak ima ovdje u Pekingu, iako se doima da ih je znatno manje nego u mnogim drugim svjetskim prijestolnicama i velikim gradovima. A većina siromašnih nije u gradovima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
